Kako se spasiti u posljednji tren otkriva Željka Maras, kolumnistica gastro rubrike, uspješna poduzetnica, vlasnica i autorica servisa ‘Jedem doma’, koja u skladu s novim trendovima – povratku kućnih zabava povodom dočeka Nove godine, donosi fino i spasonosno rješenje, jedan savršeni recept. Riječ je o bezglutenskom quiche sa špinatom i feta sirom, čiji će okus zadovoljiti i ona najizbirljivija nepca, a kućni tulum pretvoriti u mjesto užitaka

 

Nakon što su ih godinama potisnuli izlasci u barove, klubove i restorane, u modu se ponovno vraćaju kućne proslave Božića i Nove godine. Ako ovih dana finalizirate planove za novogodišnju trpezu uz koju ćete u dobrom društvu odbrojiti posljednje sate 2017., vjerujemo da će vam ovaj recept biti zanimljiv, iako na prvu nije dio tipičnog menija čija su glavna asocijacija pečeni odojak i francuska salata.

Slana pita pod nazivom quiche dolazi iz Francuske. Podloga od slanog prhkog tijesta može se puniti raznoraznim nadjevima s jednom poveznicom – svi se prije pečenja zaliju istučenim jajima i vrhnjem za kuhanje. Originalna quiche lorraine sastoji se od pancete i poriluka, a popularna su i punjenja sa šunkom i sirom, gljivama i povrćem, ribom i morskim plodovima. Poslužuje se vruća, kao predjelo ili glavno jelo, no sasvim je dobrog okusa i kad se ohladi.

Quiche je zbog toga odličan izbor za takozvane švedske stolove, kada hrana stoji nekoliko sati i pravi je izbor za novogodišnji švedski stol. Može se rezati na kriške ili malene kockice, za jedan ili dva zalogaja.

 

U ovom receptu prhko tijesto prilagodili smo sve brojnijoj populaciji koja izbjegava konzumiranje glutena. Prilika je to da se osvrnem na temu koja me već neko vrijeme intenzivno zaokuplja: bezglutensku i paleo prehranu.

Za one koji ne znaju, bezglutenska prehrana isključuje sve proizvode od pšenice, ječma, raži i zobi. Paleo prehrana pak isključuje većinu ugljikohidrata, ne samo one od pšenice, dakle sve od brašna i šećera – tjesteninu, pekarske proizvode, brašno, mahunarke, škrobno povrće, pa čak i voće. Favoriziraju se meso, riba, prirodne masnoće i povrće.

U bilo kojoj temi izbjegavam stav ‘Ja znam najbolje’ jer ono što je moja istina, možda nije nečija druga. Ono što je moja istina danas, možda neće biti i moja istina sutra. Tako se i od ovog stava ograđujem pod egidom ‘prosinac, 2017.’. Moje sadašnje uvjerenje jest da izbjegavanje glutena ima smisla u slučaju prave medicinske intolerancije na gluten, kao i u slučaju brojnih fizičkih disbalansa, no tek u fazi kad tijelo želimo očistiti i oporaviti. Sigurna sam da ovakva prehrana može biti vrlo moćan saveznik u balansiranju organizma kod prekomjerne težine, povišenog tlaka, poremećenog rada štitnjače, alergija i slično.

 

 

No tvrditi da je konzumiranje ugljikohidrata dovelo do primjerice poremećaja rada štitnjače ili karcinoma, za mene je promašeno baš kao da tvrdimo da je primjerice snijeg kriv što je netko pao i slomio nogu. Snijeg je bio okolnost pod kojom se dogodio lom, ali sigurno ne uzrok. Uzrok su nepažnja, nespretnost, nedovoljna fizička kondicija. Vjerujem da je identična stvar s bolestima i prehranom. Bolesti dolaze zbog nerazumijevanja svijeta oko sebe, neprihvaćanja životnih okolnosti, grčevitog držanja za negativna uvjerenja i emocije, otpora prema odnosima u kakvima se nalazimo, blokade vitalne energije, nedovoljno snažnog duha. Tako urušen sistem iznutra postaje porozan i, ovisno o tome što mu je slaba točka, tu se stvara bolest, pospješena unosom prekomjernih šećera i glutena. Kad prestanemo konzumirati te tvari, stanje će se u jednoj fazi poboljšati, ali ako nismo promijenili unutarnji program koji je i doveo do neravnoteže, ona će se vratiti bez obzira na prehranu. Na primjeru snijega, možete vi zauvijek izbjegavati izlazak na snijeg nakon loma, no ostanete li u jednakoj rastresenosti i lošoj formi, past ćete opet i po sunčanom vremenu.

Moram priznati da mi se katkad čini kako najžešći propagatori raznoraznih strogih restriktivnih prehrambenih pokreta zapravo nikad nisu strastveno voljeli hranu nego su u njoj, više ili manje, vidjeli neprijatelja ili pak medij na kojem će dokazivati svoja postignuća, disciplinu i uspjeh. Odlično, ne osuđujem, no nije moja priča.

Rado bih čula svjedočanstvo nekog vrhunskog chefa ili istinskog svjetskog foodieja poput Thomasa Kellera ili Anthonyja Bourdaina, koji rade umjetnička djela i od pšeničnog brašna i od šećera, ili koji su pak obišli najbolje toskanske trattorije, jeli najukusnije turske baklave, i s Bosankama razvlačili jufke za pite i bureke, u kojem kažu: ‘Da, sve sam to u životu kušao, ali otkad sam iz svoje kuhinje izbacio ugljikohidrate i šećere, moj je život dobio nemjerljivo veću kvalitetu’. Nisam naišla na takvo svjedočanstvo, a mislim da ni neću. Jer iz mog uvjerenja istinskog gurmana to ne drži vodu.

 

 

 

Dakako da ne zagovaram da se hranimo u pekarama i kioscima fast fooda. Zagovornica sam domaće kuhane hrane, no one koje gotovo ništa ne isključuje. Onima kojima bezglutenska prehrana trajno odgovara, tko sam ja da tvrdim da to nije u redu. No ako je osoba doživljava kao patnju i lišavanje, sigurna sam da dugoročno od nje ne može biti velike koristi. Ako ste shvatili što vam vaša bolest želi poručiti, koji segment doživljaja sebe i svijeta morate promijeniti, nakon što ste u jednom razdoblju očistili organizam, vjerujem da u prehranu možete vratiti sve što vas veseli. S mjerom, naravno, ne upadajući u zamku da prejedanje proglasite ‘uživanjem u hrani’, što je pak zamka koja često vreba ljude mojih gurmanskih sklonosti.

I tako, nakon cijele ove tirade, evo mene s jednim bezglutenskim receptom. Dobro je imati stav, ali još je bolje ne začahuriti se u njemu. Onaj tko voli hranu, otvorit će se za nove spoznaje, pa i bezglutenske naravi. Sve brojniji klijenti servisa Jedem doma uistinu ne jedu ugljikohidrate ili barem gluten, pa su i mene potaknuli da iskušam recepte koje im naše domaćice pripremaju. Tko zna, možda već u prosincu 2018. napišem jedan posve drugačiju kolumnu o glutenu.

Ovaj quiche uistinu je ukusan i ne može se reći da mu išta nedostaje. Razliku u okusu ovog tijesta i običnog prhog tijesta nećete značajno osjetiti. Očekujete li na novogodišnjoj proslavi goste koji izbjegavaju gluten, sigurna sam da ćete pobrati ovacije, a ni ovi drugi sigurno neće imati što prigovoriti.

 

Sastojci za 2 osobe:
Za tijesto...
100 g bezglutenskog brašna
60 g maslaca
1,5 žlice jogurta
1 jaje
25g škroba od tapioke
prstohvat soli
Za nadjev…
0,5 kg špinata
1 češanj češnjaka
1 jaje
80g naribanog parmezana
80g feta sira
2 dl vrhnja za kuhanje
20g pinjola
žlica maslinova ulja
20g maslaca

 

Očistite špinat tako da otrgnete peteljkice i bacite oštećene listove. Operite ga. Špinat je nažalost vrlo podložan skupljanju zemlje i pesticida. Najučinkovitije ćete ih ukloniti ako listove špinata u zdjeli pospete žlicom sode bikarbone, zalijete vodom i ostavite da odstoji nekoliko minuta. Sva nečistoća past će na dno zdjele. Isperite špinat čistom vodom.Zamijesite tijesto od navedenih sastojaka. Naribajte parmezan. Narežite feta sir na kockice. Stavite pećnicu grijati na 200 C. U tavici zagrijte žlicu ulja, stavite protisnuti češnjak da zamiriše. Dodajte špinat, posolite ga i pirjajte nekoliko minuta da uvene.
Kalup za pitu namažite maslacem te u njega prstima utisnite tijesto. Pospite ujednačeno po tijestu manji dio ribanog parmezana. Prohlađeni špinat ravnomjerno rasporedite na tijesto. Na vrh poslažite feta sir i pinjole. Zalijte umućenom mješavinom vrhnja, jaja i preostalog parmezana. Pecite 40-45 min u unaprijed zagrijanoj pećnici na 200c, dok quiche na vrhu ne dobije zlatnu koricu.