Ljeti je sve nekako lakše. Pa i raditi. Osobito ako ste te sreće da se buditi možete svako jutro na drugom mjestu s pogledom na najljepše vizure hrvatskih otoka, sa serviranim doručkom i blagim mamurlukom, koji nakon prve kave garantira selektivno pamćenje prethodnih noći, ali i u delfinima koji svojim razigranim plesom kao da žele reći – ‘Dobro jutro!’ Doduše, noći na jahti nisu uvijek lake. Ali ni ljeto nije samo sol na koži, leptirići u trbuhu ili zov divlje avanture. Ljeto je puno više od toga. Ovo ćemo pamtiti po smijanju do suza, plesanju do iznemoglosti, noćnom kupanju, čistom hedonizmu i jednoj ekipi iz snova koju je samo i jedino mogao (garantirano!) Svemir okupiti. Tu ne vjerujem u slučajnost…
Iza mene je savršeno ljeto, napokon. Moj laptop i ja ovu smo sezonu započeli u lipnju na ekskluzivnom trodnevnom krstarenju na luksuznoj 50 metarskoj jahti Freedom s pet zvjezdica, a na istoj smo se u kolovozu, nakon osam ludo dobrih dana i vrućih, čistim hedonizmom natopljenih noći – pozdravili s ljetom. Ono za mene ne bi bilo pravo bez barem jednog posjeta Istri, magično lijepom i luksuznom Meneghetti Wine Hotel & Winery-u gdje već 20 godina imam onaj osjećaj ‘feeling like home’, možda i zbog duša koju čine ljudi koji nešto tako lijepo ne bi mogli osmisliti da i sami nisu lijepi.
Ovo sam ljeto doživjela i Dubrovnik. I to u svojoj punoj ekskluzivnoj raskoši. I u društvu po mojoj mjeri. Grad, koji vjerujem da odlično poznajem, iznova me iznenadio. Otkrila sam neka nova mjesta, upoznala neke impresivne ljude sa životnim pričama kakve još nitko nije opjevao. Prava šteta. Provela sam jednu veselu noć na otoku Šipanu, koji broji svega šesnaest kilometara kvadratnih, a gdje se već nekoliko godina nalazi rajsko mjesto na koje nitko ne može ostati ravnodušan – restoran Bowa. Ondje je naša najuspješnija tenisačica Iva Majoli slavila rođendan uz vatromet kakav se vidjeti može još samo na otvorenju Dubrovačkih ljetnih igara.
Imala sam tu sreću i da sam uživala u večeri pod zvijezdama s najljepšim pogledom na Dubrovnik, u čuvenom Restoranu 360 s jednom Michelinovom zvjezdicom. Svaki je zalogaj ondje apsolutna senzacija s potpisom cjenjenog chefa Marija Curića pa se svaka mala nespretnost u komunikaciji s voditeljem restorana, stanovitim Rudijem, naposljetku mogla lako i oprostiti.
Brazilski pisac Paulo Coelho, čije sam knjige svojedobno ‘gutala’, a koji je u svom životu neko vrijeme proveo u ludnici, izjavio je: ‘ Ako mislite da je avantura opasna, pokušajte s rutinom. Ona je smrtna…’
Duboko sam uvjerena kako je rutina zapravo sporo umiranje i kako smo živi onoliko koliko se krećemo. Sve vrijeme osjećala sam neki divlji zov avanture i nisam mogla dočekati trenutak dolaska u Split i isplovljavanja na jahti Freedom, koja mi je već i samim imenom nagovještavala užitak u apsolutnoj slobodi. Jer, užitak buđenja svakog jutra s pogledom iz kreveta na vizure drugog otoka nešto su neprocjenjivo. A mi smo ih obišli čak osam, ni više ni manje.
Brač, Vis, Biševo, Hvar, Mljet, Lastovo, Korčula i Šolta bili su naše destinacije, a plovili smo i ispod pelješkog mosta.
Ta jahta Freedom uistinu je prekrasna. Na momente te može uvjeriti da si član kakve kraljevske obitelji kojem je sasvim prirodno uživati u luksuzu ili barem supruga sina Bernarda Arnaulta, osnivača, većinskog vlasnika i generalnog direktora grupacije LVMH, prvog na listi najbogatijih na svijetu, koji danas svoje milijarde ulažu u nove sfere raskoši.
Pretpostavljam da im dan započinje i završava bocom šampanjca Goût de Diamants čija cijena ide sve do 2.07 milijuna američkih dolara, bocom dizajniranom od strane Alexandera Amosua, ručno rađenom od čistog kositra i ukrašenom savršenim Swarovski dijamantom od 19 karata. A u istom se možda i kupaju, ako ćemo mašti dodati mali začin perverznog.
(Silvija i Alen držali su ritam od 0-24!)
Ok, na jahti Freedom nešto je sasvim drugo neprocjenjivo. Meni osobno vrijedi više od sve prethodno nabrojane raskoši i luksuza, a to je njezina posada na čelu s vlasnikom i kapetanom broda Ivanom Rakuljićem, koji dakako nije jedini Ivan na brodu, ali je najvažniji od njih čak petero. Da, dobro ste pročitali! Na brodu je 5 Ivana pa kad zoveš jednog pojave se bar dva. Trebala mi je jedna noć da to ‘uberem’.
I dok zgodnog kapetana krasi ‘poker face’ i fokus na bitno što, naravno, ne znači da se ne zna opustiti, titula ministra zabave ovog broda pripada jednom drugom Ivanu – ‘mladom manageru’, koji zna odgovore na baš sva pitanja, a od čijih fora ženska srca, ako je vjerovati legendi, pucaju ko kokice na ulju.
E sad, Ivan je i kuhar. Ali ne običan. Nakon što dan provede u kuhinji, uvjeri se da su svi siti i zadovoljni, kad bi ušli duboko u noć kuhaču bi zamijenio mikrofonom. Pretvorio bi se u estradnu zvijezdu koja s čašom na glavi reda hitove, a između njih potiče prisutne na ludilo izgovarajući samo dvije riječi: ‘Živo, živo….!’ ‘Pariške kapije’ dijelom su njegovog repertoara kojim bi započinjao i završavao noć. A čak i oni najuporniji nisu mu mogli oduzeti mikrofon. Mnogi su otrežnjenje potražili u noćnom kupanju, a mnogi od nas jedva bi pred jutro pronalazili svoje kabine uz podignutu obrvu i pitanje koje se prirodno nametalo: ‘Hoćemo li uopće imati doručak?’ Ali da, imali bi ga, i to bez greške.
Posljednja dva Ivana su atletski građeni mornari broda koji su, između ostaloga, zaduženi i za spašavanje života. Eto, mene je zadesila ta sudbina da su, od svih na brodu, baš moj morali spašavati. Ostali se članovi posade sasvim slučajno ne zovu Ivan, ali se savršeno uklapaju u jedan tim koji definitivno nema najslabiju kariku. Štoviše!
U životu su me ‘nosile’ svakakve struje. Naučila sam plivati po potrebi i ‘kontra’ pa kad su me upozorili tamo negdje blizu Korčule da su struje jake i da se držim konopa vezanog uz brod, u maniri frajerice skočila sam na glavu jer ja sam, naravno, sve samo ne amater. Hm, brzo sam skužila da me nosi struja pa sam se još brže uhvatila užeta, ali sve moje kremice (Avene) odjednom su bile ‘krive’, one iste zbog kojih sam nikada ljepše i zdravije preplanula, pa mi je štrik u sekundi sklizno iz ruku. Već u sljedećoj sam sekundi bila na pola kanala s kojeg mi se 50 – metarska jahta činila tek kao maleni čamac, dok je ljude na brodu bilo gotovo nemoguće vidjeti.
Naravno, trenutno sam doživjela klasični i posve neočekivani panic attacks, osjećaj koji želim što prije zaboraviti. Od plivanja ‘na istom mjestu’ toliko sam se umorila da se sjećam samo kako sam pomislila će ovo biti užasno glup način umiranja. Želja za životom bila je ipak veća pa sam se brzo dosjetila kako bi možda plutanje na leđima pomoglo da se odmorim i smirim srce koje sam doslovce osjećala u grlu.
Međutim, zbog juga, koji je puhao taj dan, ali i sve većih valova taj mi se plan utopio u moru. Odjednom kao svjetlo na kraju tunela primijetila sam kako su s jahte spustili čamac u more i shvatila da možda ipak neću umrijeti. Tu me preplavio neki neobjašnjivi mir premda sam i dalje bila svjesna činjenice da bi možda na mene mogla naletjeti neka jahta, ili još gore – katamaran. Nekim se čudom morskih pasa nisam sjetila. Srećom!
I baš kad mi se najmlađi Ivan, koji je (ne bez razloga!) nadimak dobio po Mitchu Buchannonu, spasitelju i zaštitnom liku iz serije ‘Baywatch’, najgledanijoj televizijskoj emisiji svih vremena s preko 1,1 milijardu gledatelja, približio dovoljno blizu – ugasio mu se motor pa ga je struja krenula nositi lijevo, a mene desno. Sad sam već bila duboko uvjerena da me od sigurne smrti dijele samo sekunde jer sam se od sve većih valova poprilično nagutala mora. Mitch je iz valjda desetog pokušaja nekako ipak upalo motor i sad već posve nesvjesna svega sljedeće je čega se sjećam – sebe u čamcu. Živu.
Te se noći, naravno, jako puno popilo a još se više redalo fora na moj račun. ‘E, sutra ćemo ti napuniti bazen, ali samo 30 centimetara da se ne utopiš’, ‘Nabavili smo ti leptiriće za plivanje’…. bile su samo neke između rundi, pjevanja i plesanja.
I da, baš kao ona čuvena stara izreka koja kaže ‘Što se dogodi u Las Vegasu, ostaje u Las Vegasu’, ista se, danas znam, parafrazirati može i uz brod Freedom. Jer, sve ostalo što se dogodilo tijekom krstarenja, ostavljam na toj ponositoj ljepotici. I duboko u lijepom sjećanju. Sve bih da mogu ponovila opet, i opet….
Do čitanja,
Sandra Njavro
Više o luksuznoj jahti Freedom pročitajte OVDJE!
Ili pogledajte u VIDEO clipu kako izgleda jedno krstarenje:
https://www.youtube.com/watch?v=oEJhV6QHbek
PS: Cijena krstarenja Jadranom s kompletnom uslugom stoji između 5.500,00 i 6.500,00 kn, a sve detalje možete pronaći na Facebook stranici Cruise Yacht Freedom.
Broj mobitela kapetana Ivana Rakuljića: +385918917848
E mail: [email protected]
Foto: Cover Style
