Proljeće u Zagrebu donijelo je pravu ekskluzivu za sve ljubitelje umjetnosti i profinjene estetike. U kultnoj Galeriji Kranjčar, u sklopu aukcije Poslijeratne, suvremene i naive umjetnosti u organizaciji prestižnog Artmarka, prvi su se put na tržištu pojavili kolaži i fotografije Miljenka Horvata. Ovaj presedan ponovno je skrenuo pozornost na jednog od najintrigantnijih i najsvestranijih domaćih umjetnika druge polovice 20. stoljeća, čiji radovi danas izgledaju nevjerojatno svježe i moderno…

Miljenko Horvat, istaknuti član legendarne avangardne grupe Gorgona, desetljećima je stvarao na potezu između Zagreba, Pariza i Montreala. Iza sebe je ostavio bogat opus koji je duboko fasciniran slučajnošću, ritmom grada, sirovom svakodnevicom i neprestanim eksperimentiranjem. I dok ga povijest umjetnosti često primarno vezuje uz crteže i pionirske računalne grafike, upravo su njegovi kolaži i fotografije onaj najintimniji, najiskreniji prozor u način na koji je promatrao i upijao svijet oko sebe.

Njegovi kolaži nisu nastajali po strogim, unaprijed zadanim pravilima. Naprotiv, rađali su se potpuno spontano, iz naizgled bezvrijednih komadića papira, poderanih fotografija, fragmenata tekstila, starih ambalaža ili sasvim običnih detalja pored kojih bi većina nas samo nezainteresirano prošla.

Horvat je često isticao kako ga je i najobičnija mrlja ili odbačeni komad papira na ulici mogao potaknuti na višesatni, duboko fokusirani kreativni proces. Umjetnost za njega nije bila stvar krutog planiranja, već divan rezultat dječje znatiželje i neponovljivog trenutka u vremenu.

Sličan, gotovo instinktivan princip prisutan je i u njegovim fotografijama, a posebno su kultni njegovi ‘fotodekolaži’ nastali tijekom ludih 70-ih godina na ulicama Kanade, Francuske i New Yorka. Horvat je svojim objektivom hvatao zidove prekrivene grafitima, slojeve poderanih plakata i sirove tragove urbanog života, pretvarajući taj ulični kaos u genijalne, gotovo apstraktne kompozicije.

Umjesto klasičnih, grandioznih prizora, njega je zanimao isključivo detalj, specifična tekstura trošnog zida, ljuštenje slojeva boje, melankolični tragovi prolaznosti grada.

‘Volim grad. Zidove prekrivene rastrganim plakatima i grafitima. Oni su za mene izvor vizualnog užitka i nadahnuća’, zapisao je jednom prilikom ovaj vizionar.

Ono što najviše fascinira jest činjenica da Horvatovi radovi danas djeluju apsolutno suvremeno. Balansirajući između urbane street estetike, spontanosti i apstrakcije, njegovi kolaži i grafike bez problema bi se mogli zamisliti na stranicama današnjih high-end dizajnerskih i art editorijala. U vremenu u kojem smo vizualno opsjednuti teksturama, grunge estetikom i spontanom vizualnom kulturom, njegovi fotodekolaži djeluju iznenađujuće aktualno.

Pojava ovih raritetnih radova na tržištu otvara prostor potpuno novom zanimanju za autora čiji je rad dugo bio ljubomorno čuvana tajna unutar stručnih i kolekcionarskih krugova. Istodobno, služi kao sjajan podsjetnik na to koliko je hrvatska umjetnička scena druge polovice 20. stoljeća bila snažno povezana s najprogresivnijim međunarodnim tokovima.

A možda je upravo u tome najveća snaga Miljenka Horvata, u toj nevjerojatnoj sposobnosti da u odbačenom, prolaznom i gotovo neprimjetnom pronađe nešto trajno i iznenađujuće lijepo. Svojim pristupom potvrdio je status pravog umjetnika-vizionara čiji opus danas savršeno redefinira sam pojam održivosti, transformirajući svakodnevne, odbačene materijale u vizualno snažne narative koji ne prestaju inspirirati.

Foto: Promo