Sanja Vejnović, cijenjena zagrebačka glumica koja trenutno glumi u seriji Nove TV ‘Čista ljubav’, posljednje dane neće baš pamtiti po dobrom. Ali će ih zato u buduće slaviti dvostruko. Kako nam otkriva, nakon što joj je prije dva tjedna život bio ozbiljno ugrožen, a lječnicima hitne bili su potrebni sati (čak devet!) da dijagnosticiraju zdrastveni problem, glumica će rođendane slaviti dva puta godišnje, jedan u ožujku i drugi u kolovozu, kad je rođena!
Njezina je agonija započela u trenutku kad je počela osjećati nesnosne bolove u trbuhu zbog kojih je vrlo brzo završila na hitnom prijemu zagrebačke Vinogradske bolnice. No liječnicima je bilo potrebno čak devet sati da dijagnosticiraju problem. Nakon zahtjevne operacije slijepog crijeva i nekoliko dana boravka u bolnici puštena je na kućnu njegu, a u iskrenom postu detaljno je opisala baš sve što je proživjela od trenutka kada je nazvala hitnu do prijema i ophođenja medicinskog osoblja u zagrebačkoj Vinogradskoj bolnici, kako bi javnost upozorila na liječničku proceduru koja ju je zamalo koštala života. Njezino je traumatično iskustvo sablaznilo njezine kolegice poput Nade Arbus, Ornele Vištice, Jelene Veljače, ali i brojne druge prijatelje i kolege, koji su joj dali veliku potporu, ali i pozdravili hrabrost da progovori o temi o kojoj brojni – šute…
Post prenosimo u cijelosti:
‘Tek sam sada skupila hrabrosti da napišem ovaj status o tome što mi se dogodilo. Dakle, krenulo je s prilično neugodnim bolovima u donjem djelu trbuha. Kako bolovi nisu prolazili navečer sam nazvala hitnu da vidim kako si mogu pomoći (naravno da sam prije toga “uguglavala” što bi sve moglo biti, i po svim pokazateljima bila sam gotovo uvjerena da se radi o slijepom crijevu iliti crvuljku). Kad sam konačno dobila snenu liječnicu, savjetovala mi je da popijem Voltaren, a ako mi ne prođe da idem na hitnu kirurgiju u Vinogradsku. Poslušala sam savjet, bol nije prolazila nego se samo pogoršavala, oko tri ujutro završila sam na hitnoj, s mišlju da sam od tog trenutka sigurna i u dobrim rukama.Od prijema bolničara koji mi je prvi pritisnuo mjesto koje me je boljelo s rečenicom da je najvjerojatnije slijepo crijevo, krećem u proceduru. Dolazi dežurna liječnica koja, iako palpacijski nalaz ukazuje na slijepo crijevo, odlučuje da me pošalje na niz pretraga, od ginekoloških, uroloških i internističkih kako bi eliminirala nešto drugo??! Od tog trenutka počinje moja noćna mora. Divan bolničar me posjeda u kolica i počinje voziti horor podzemnim hodnicima po odjelima Vinogradske. Prvo dolazim kod urologa, kojega naravno nema, nakon pola sata pojavljuje se mlada stažistica koja pita imam li kakvih problema s mokrenjem ili bubrezima, odgovaram da nemam i opisujem gdje me točno boli. Odlučuje mi raditi ultrazvuk i baš na mjesto koje me boli mora jače pritisnuti. Rezultat – mjehur i bubrezi u redu. Pitam je kad već gleda vidi li crvuljak, na što mi odgovara da ona gleda samo bubrege. Uslijedilo je čekanje dežurnog mladog doktora koji se isto tako odlučuje na pregled ultrazvukom izvana i iznutra, iako mu ja govorim da sam baš nedavno bila kod svog ginekologa i da je ginekološki sve u redu. Zbunjen činjenicom da ne može dobro vidjeti desni jajnik zove još dvoje starijih kolega da me i oni pregledaju ultrazvučno. Sad već trojica roštaju sondom po mojoj utrobi, iako se ja u suzama i boli koprcam i molim ih da mi ne pritišću to mjesto gdje me boli. Iza toga ista priča na internoj. Suma sumarum nakon šest sati maltretiranja vraćam se u početnu ambulantu, gdje me ostave na hodniku ležati još kojih pola sata. Zahvaljujući sućutnom bolničaru koji odlazi u ordinaciju moliti doktore da me prime, jer mi stvarno nije dobro, još najmanje dvoje mi pritišću mjesto koje me boli i uz moje urlike ipak zaključuju da bi mogla biti upala crvuljka i odvode me konačno na kirurgiju. U tom trenutku od neopisive boli (trudovi su ništa prema ovome), ja samo jedva čekam kad će me uspavati. Operacija je završena, vode me na odjel i svi me jako sućutno i s puno brige gledaju i pomažu. U neko doba popodne dolazi me obići i kirurg koji me je operirao. Prilazi mi, prima me za ruku i vrlo potreseno kaže kako sam došla u 12 i 5, a ne 5 do 12. Da mi je crvuljak perforirao, nastala je već gangrena u cijelom abdomenu, CRP JE BIO 570 (kad sam došla u bolnicu početni je bio 45) i da su mi spašavali život. I kako to da nisam došla ranije???!!! Prošla sam još nekoliko kriza u bolnici, u jednim momentu je izgledalo da ću morati na još jednu operaciju, ali sam se hvala Bogu izvukla. Sad sam na kućnoj njezi, oporavljam se polako i veselim svakom novom danu, prestanku boli, suncu, i svemu što prije nisam doživljavala kao važno – opisala je Sanja svoje traumatično iskustvo na svom Facebook profilu, a post je izazvao bujicu reakcija i poruka podrške njezinih mnogobrojnih kolega i prijatelja.
Fotografije: Instagram
