Petra Sanader, akademska glumica i starija kći bivšeg premijera Ive Sanadera, prije devet godina zagrebačku adresu zamijenila je njujorškom. I ne žali. Ondje je pronašla svoj smisao, duševni mir, sreću i prijatelje. Ova svestrana mlada žena, koja aktivno govori četiri strana jezika, poznaje mačevanje, završila je glazbenu školu (svira klavir!), bavila se manekenstvom, glumi i piše scenarije, zapravo uživa u radu. I životu. On je za nju, kako govori, nesavršen, nepredvidiv, uzbudljiv, nekad težak, a nekad zabavan. Za Petru, koja će skorašnje blagdane provesti u Zagrebu u krugu obitelji, to najbolje opisuje citat danskog filozofa Aabye Kierkegaarda koji govori: ‘Život se mora živjeti unaprijed, no može se razumjeti samo unatrag.’ Ipak, što joj je donijelo prezime Sanader, kad bi ga mijenjala – u koje bi ga promijenila, što je sve naučila od roditelja, o odnosu sa sestrom Brunom, kako izgledaju njezini američki dani, što su joj snovi i kakav joj je ljubavni status, posve iskreno ispričala je za Cover Style

Prije devet godina preselili ste se u Ameriku, prvo u Los Angeles, a potom u New York,  gdje danas živite i radite. Što je bilo presudno da se odvažite na takav korak?

Nisam znala sto me ondje čeka. (smijeh) Šalim se. Preseljenje u Ameriku je nešto sto sam si željela odmalena. Ne znam zašto, jednostavno sam si to bila kao klinka zacrtala, i potom poduzimala korake kako bih uspjela ostvariti taj san. Razgovarala sam s ljudima koji su tada živjeli u Americi, raspitivala se oko viza, učila jezik, položila Američku maturu, posjećivala zemlju kad sam za to bila u mogućnosti…. Nakon što sam diplomirala osjetila sam da je pravo vrijeme za odlazak, i odlučila se na taj korak bez nekih strahova ili ideja kako će mi biti.

Izlet na Upstate New York

Kako su izgledali ti prvi dani daleko od doma i obitelji?

Ispočetka sam bila uzbuđena, htjela sve istražiti. Bila sam fokusirana na to da posjetim sve znamenitosti, pogledam poznate predstave, doživim neka nova iskustva koja nisam bila u prilici tada doživjeti u Hrvatskoj. Uglavnom turističke stvari. Bilo je zabavno, užurbano i novo, pa nisam imala puno vremena za introspekciju. U novoj sredini snalazila sam se dan za danom, učila u hodu.

Na koje ste sve načine liječili nostalgiju, olakšavali si one dane kad bi vam silno nedostajao dom?

Iskreno, nostalgiju nisam imala sve do prije pet, šest godina. Imam sreću, te još uvijek imam dobre prijatelje iz srednje škole i s fakulteta s kojima se redovito čujem, i uvijek nastavimo gdje smo stali. Često slušam glazbu koja me podsjeća na ljeta provedena u Splitu i tinejdžerske godine u Zagrebu. Najdraže mi je ipak provesti blagdane u Hrvatskoj pa se trudim kada god mogu to i ostvariti.

Selfie prije izlaska 2014….

Kakva sjećanja nosite o tim počecima i kako ste se postepeno asimilirali u društvo i prilagođavali novom mentalitetu?

Asimiliranje u američko društvo je baš bio dugotrajan i težak proces. New York ima jedan poseban radoholičarski mentalitet gdje se ambicija strašno cijeni. Način na koji Amerikanci slažu životne prioritete je potpuno drugačiji nego u Hrvatskoj. Nema ležernosti, niti druženja po kavama (ako ne računamo brunch u nedjelju). Svaki sastanak mora imati svrhu. Konkurencija je ogromna. Grad je prenapučen, tako da se moraš izboriti i za ući u podzemnu tijekom rush hour-a, a kamoli za posao. Ja nisam navikla na glasnu samopromociju i guranje u prvi red, ali sam nakon nekog vremena morala prihvatiti pravila igre. I postepeno, prilagodba se dogodila, a s njom odrastanje i zrelost.

Poznato je da ste godinama svirala klavir, pohađali glazbenu školu i satove pjevanja, a onda ste se u jednom trenutku okrenuli glumi. 2005. godine upisali ste Akademiju u Zagrebu. Da li je gluma i danas vaš životni odabir?

Tako je, završila sam glazbenu školu Vatroslav Lisinski gdje sam svirala klavir i pjevala, a to mi je i dan danas jedan od najdražih načina opuštanja. Gluma je (upozorenje, slijedi klišej!) odabrala mene i sigurno će uvijek biti moja velika strast. Smatram da život i karijera dolaze u fazama, barem je to bilo moje iskustvo, i iako se i dan danas bavim glumom, imam i druge interese, kao što je pisanje scenarija čime se bavim zadnje četiri godine jako aktivno, te produkcija.

U Americi ste se okušali i kao model. Koliko je to težak odnosno lak posao?

Da, radila sam kao model par godina. To se dogodilo potpuno slučajno nakon što su me modni skauti zaustavili na cesti dva puta u mjesec dana. Isprva to nisam  shvatila ozbiljno, ali nakon što se ponovno dogodilo i bila je riječ o uglednoj modnoj agenciji, odlučila sam se otići na razgovor. Nakon par test shootova počela sam odmah raditi. To mi je sve bilo smiješno, budući da nikada nisam sanjala o karijeri modela, niti sam se ikada vidjela u tom svijetlu. Ali, neke mogućnosti su mi bile gotovo pružene na dlanu pa sam ih objeručke prihvatila. U tom poslu mi je glumački trening bio najveći plus. Težak dio modnog zanimanja, kao i glumačkog, jest da osim stalnih kastinga, snimanja mogu biti jako fizički naporna.

Na čemu trenutačno radite, gdje ste sve glumili?

Trenutačno radim na developmentu dugometražnog trilera kojeg sam napisala, a radi se o krizi opioida u američkom predgrađu. U pregovorima sam sa mogućim kreativnim suradnicima, i zainteresiranim producentima. Kreativno još radim na dva nova dugometražna scenarija. Sto se tiče glume, posljednji film u kojem sam imala glavnu ulogu, ‘Billy Boy’ izašao je ove godine u festivalskom krugu i jako je dobro primljen. U užem izboru sam za jedan odličan projekt, ali o tom potom.

Scene iz filma ‘Billy Boy’ (2017.)

Koliko Vam teško padaju promjene i biste li bili spremni zbog dobre uloge drastično promijenili izgled, udebljati se 30 kilograma ili glavu obrijati na nulericu?

Promjene u kontekstu transformacije karaktera su mi jako zabavne, do određene granice, tj. dok ne ugrožavaju moje fizičko ili mentalno zdravlje. Prilično sam otvorena za eksperimentiranje u smislu da mi nije bitno da izgledam privlačno ili lijepo u svakoj ulozi. Bitnije je da fizička promjena u glumca zaista sluzi svrsi priče, a ne da postane priča sama po sebi.

Kakav je vaš stav prema razodijevanju na filmu? Gdje su kod vas granice?

Nemam neki poseban stav prema tome. Tko voli, neka izvoli. Osobno, smatram da to nije za mene.

Tko vam je glumački uzor, tko redateljski?

Od pokojnih glumaca najveći uzor mi je Eleonora Duse. Imala sam prilike gledati neke njezine izvedbe u arhivi Mome, i nevjerojatno je koliko je svojim stilom bila ispred svoga vremena. Neke od najdražih izvedbi su mi Bette Davis u ‘Whatever happened to Baby Jane’, F. Murray Abraham u ‘Amadeusu’, Al Pacino u ‘Carlitovom načinu’, Ellen Burstyn u bilo čemu, Nicole Kidman u ‘To Die For’. Top 5 redatelja: Abel Ferrara, Gaspar Noe, Stanley Kubrick, Denis de Villeneuve, David Fincher.

Scena iz filma ‘A blanck’ (2015.)

Rekli ste da ste se okušali i kao i scenaristica. Koliko je to zahtjevan posao, imate li neke trikove za dobar script?

Jesam, radim kao scenarist, editor i skript revizor. Napisala sam 4 dugometražna filma od kojih je jedan stavljen na opciju, a radim na prodaji ostalih, te dva kratka scenarija koji su već snimljeni. Zanatu me učio Jacob Krueger, koji je nagrađivani scenarist i insider u industriji. Od njega sam naučila sve što znam o tome poslu. Za dobar scenarij nema trikova, treba sjesti i stalno pregledavati dok stvari ne kliknu. Ja sam tip osobe koja može provesti doslovno 10 sati dnevno pišući, a da ne primijeti da je vrijeme prošlo. Ne smeta me izolacija koja dolazi s tim dijelom posla.

Govorite četiri strana jezika, bavite se mačevanjem i plesom, a navodno poznajete i horoskop? Koliko vam sve te vještine olakšavaju život, i na koji način?

Pa ne bih baš rekla da mi mačevanje olakšava život (smijeh). Jezici su korisni, ali više na putovanjima nego u svakodnevici. Možda mi se pruži prilika glumiti na francuskom ili njemačkom, to bi bilo vrhunski zabavno. Sto se tiče horoskopa, volim čitati o karakteristikama horoskopskih znakova. Nije da slijepo u njih vjerujem, ali neke osobine mog znaka – jarca, prilično su vjerno opisane.

Što radite kad vam je horoskop loš, a kad je dobar…. Primjerice, kad je retrogradni Merkur….

(Smijeh) Mislim da nikada nisam ciljano pročitala dnevni/ mjesečni/ godišnji horoskop. U to pak ne vjerujem.

Što mislite: može li se uopće utjecati na sudbinu?

Zanimljivo pitanje. Nisam sigurna. Trenutno sam mišljenja da čovjek kroji svoju sudbinu samo do izvjesne granice. Mislim da se krajnji ishod ne može kontrolirati. Osobno se koncentriram na stvari na koje mogu utjecati i koje me ispunjavaju. Konačne rezultate ostavljam sudbini.

Backstage u HNK (2008.)

Zbog karijere ste stvorili i pseudonim – Petra Sandovar. Što je bio pravi razlog da imenu dodate novo, slično prezime?

To mi je najdraži trač o meni. Nikada nisam koristila pseudonim, već je filmski festival u Montrealu krivo štampao moje ime u programu. Da sam išla mijenjati prezime, ne bih promijenila 3 slova… Valjda bih se preimenovala u Spielberg. Ili Fincher. Ili Apatow.

Recite nam iskreno: što Vam je sve u životu donijelo prezime Sanader?
Naučilo me kako se nositi s predrasudama koje ljudi možda imaju o meni i ne dozvoliti da me to izbaci iz takta, već dalje gurati svoju priču i ne gubiti energiju na to što će okolina reći ili misliti o meni. Naučilo me da mnogo stvari ne shvatim osobno. Sigurno da je bilo nekih instanci kada sam bila ogorčena na činjenicu da imam jako prepoznatljivo prezime i kada sam željela privilegije koje dolaze s anonimnošću. S druge strane, imala sam prilike doživjeti i jako lijepe stvari i situacije.

Ljeto 2015. godine u Cape Codu

U kakvim ste odnosima sa sestrom Brunom? Kao starija seka, dajete li joj neke savjete i ugleda li se ona u Vas?

Bruna i ja imamo odnos koji je apsolutno ukorijenjen u uzajamnom poštovanju, velikoj ljubavi i radosti koju osjećamo kad smo zajedno. Nama je jako zabavno jedna s drugom i dijelimo isti smisao za humor. Trudim se dati joj dobar savjet kada ga zatraži, a češće ona mene pita da joj preporučim neku seriju na Netflixu.

Što biste rekli da ste najvažnije naučili od majke Mirjane, a što od oca Ive? Što su Vam najbitnije usadili i na što se najponosniji?

Roditelji su mi usadili veliku upornost, radne navike i pokazali mi sto znaći njegovati stabilnu obiteljsku zajednicu. Uvijek su me podupirali u svim mojim idejama, iako ih možda nisu ni razumjeli, i zahvalna sam sto su mi pružili bezuvjetnu roditeljsku ljubav. Što sam starija, sve više uviđam koliko je bitno imati obitelj na koju se uvijek možeš osloniti, jer onda ne moram tražiti kompenzaciju u drugim stvarima, ili nezdravim odnosima.

@petrasanader

Mislite li da hrvatska javnost ima iskrivljenu sliku o Vama? I što Vas najviše frustrira u svemu

Pa ne znam kakvu hrvatska javnost ima sliku o meni. A kako bi mogli imati točnu sliku o meni kada se nikada nisam svojevoljno izlagala javnosti ili davala medijske izjave, osim što sam glumila tuđe napisane karaktere pred publikom. Frustrira me zlonamjernost.

Kako se nosite s teškim trenucima u životu?

Mnogo pišem. Tako najlakše dođem u doticaj s intuicijom koja me vodi kroz teške situacije. Sto je teža situacija i veća anksioznost, to ja jačem udarim na pozitivu. To je mentalna praksa, i sa vježbom postaje lakše. Trudim se pomagati drugima kako mogu, to pomogne meni vidjeti vlastitu situaciju iz druge perspektive.

Proputovali ste pola svijeta, osim u SAD-u, gdje biste voljeli živjeti?

Ako izuzmemo SAD i Hrvatsku, London je sljedeći grad gdje bih voljela živjeti, nekako je najsličniji New Yorku. Nakon toga, Edinburgh, jer je tmuran i romantičan. Plus, patim na škotski naglasak.

Često se nazivate ‘Badassom’. Opišite nam se u nekoliko rečenica, što biste Vi rekli za sebe?
(Smijeh) Ne sjećam se kad sam se javno nazvala ‘Badassom’, ali to zvući kao nešto sto bih ja rekla. Joj ne znam, nekako mi je samodopadno opisivati sama sebe.
Ali kao što sam rekla prije, tipičan sam horoskopski jarac, i čisti ENTJ po Myers-Briggs ljestvici.

Kad je riječ o ljubavi što Vam je najvažnije?

Uzajamno poštovanje, slični pogled na život i vrijednosti, te da je osoba samoaktualizirana i poštuje tudu slobodu.

Kad se zaljubite kakav je osjećaj? Leptirići, neispavanost, blesavi osmijeh…?

Kad se zaljubim luda sam, otkačena i u 100. brzini, no to se dogodi izuzetno rijetko, pogotovo sto sam starija.

Razmišljate li o udaji i jeste li kao klinka maštali kako će izgledati Vaš dan iz snova?

Ja sam valjda anti-tip djevojke koja mašta o svom vjenčanju, Štoviše, do prošle godine sam tvrdila da nisam zainteresirana za udaju.

@petrasanader

Kakvi frajeri Vas mogu zaintrigirati? Od fizičkog izgleda do karaktera?

Pa poprilično sam zahtjevna kad se radi o frajerima. Moram priznati da nisam fleksibilna sto se tiče nekih osnovnih standarda. Osim fizičke privlačnosti, bitno mi je da je muškarac duhovan, emocionalno zreo, poduzetan, pozitivan i da uživam u njegovom društvu.

Jeste li trenutačno u vezi?

Nisam.

Kad ste s nekim u vezi, njegujete li ulogu domaćice ili ste jedna od onih modernih žena kojima tradicija nije napeta?
Po potrebi. Nije mi problem podgrijati kupljenu večeru ili oprati sude haha, s obzirom na to da moji talenti nažalost ne leže u kuhanju. Nije da mi tradicija nije napeta, sve ovisi o situaciji, ali smatram da ako nisam ispunjena svojim vlastitim životom, nisam u stanju kvalitetno pridonijeti u vezi.

Što radite u slobodno vrijeme?

Prilično sam fizički aktivna, bavim se trčanjem, spinningom, yogom, planinarenjem – svim stvarima koje sam mrzila kao dijete. Preseljenjem u Ameriku naučila sam se redovito trenirati, i to mi donosi veliki užitak i opušta me. Osim toga volim svirati klavir i gitaru, od čega sam također zazirala kao klinka. Uživam otići na večeru s prijateljima, i ponekad zaružiti.

Nova Godina s prijateljima (2014.)

Imate li neke neostvarene snove? Koji su?

Naravno da imam, ali bih one bitnije voljela zadržati za sebe, pomalo sam praznovjerna po tom pitanju. Od ovih drugih, voljela bih jednom otrcati New Yorski maraton i posjetiti Japan.

Najomiljeniji citat za kraj i zašto?

Evo jedan od Kierkegaarda: ‘Život se mora živjeti unaprijed, no može se razumjeti samo unatrag.’ Volim ovaj citat jer me podsjeća da je život nesavršen, nepredvidiv, uzbudljiv, nekad težak, a nekad zabavan, i da tako upravo treba.

Napisala: Ana Ismailovski
Foto: Privatni album/Instagram