Danas je prekrasna sunčana nedjelja i neki ljetni smiraj koji se lagano proteže nad Zagrebom koji gledam sa svoje terase. Nažalost, samo privid. Nedavni potres i stalna prijetnja corona virusa okrenuli su cijeli naš svijet naopačke. 19. travanj. Točno je mjesec dana od kada smo na mojoj klinici obavili zadnje operacije i zaustavili operativni program do daljnjega. A nešto je više od mjesec dana od naše uvelike pripremane, anticipirane i toliko iščekivane proslave 25 godina rada naše Poliklinike u Mimari, koju sam, iako je sve bilo spremno, posloženo, isplaćeno, organizirano, iako su došli dragi prijatelji od baš odasvud; od Nizozemske, Švicarske, Austrije pa sve do SAD -a, da uopće i ne spominjem drage nam ljude iz zemalja u regiji s kojim surađujemo već više desetljeća, u zadnji čas, i izrazita teška srca, morao otkazati. Doslovce ni 24h prije proslave.
Corona virus upravo je počeo kucati na naša vrata i iako se broj zaraženih brojao na prste jedne ruke, ozbiljne preporuke kriznog stožera, kao i sve gora situacija u Italiji, sve to me je u jednom trenu prisililo na tu tešku odluku. Iz sadašnje perspektive vidim da sam bio potpuno u pravu. I iako u to vrijeme nije bilo još nikakvih zabrana, na proslavi se očekivalo više od 300 ljudi, a da je samo jedan čovjek došao zaražen, posljedice bi bile strašne.
Ono što mi je tada izrazito teško palo je činjenica da je jedan od mojih istinskih uzora, jedan od mojih najdražih mentora i ujedno jedno od najvećih imena američke estetske kirurgije, Profesor Wayne F. Larrabee Jr., predsjednik Američke akademije za Facijalnu Estetsku Kirurgiju, te liječnik koji je višestruko puta proglašavan za jednog od 20 najboljih kirurga u SAD – u, autor brojnih knjiga i stotine stručnih članaka i publikacija, došao u Zagreb, iz Seattlea, na moj poziv da uveliča našu obljetnicu, i uz put sa sobom doveo i svoju suprugu i sina, kako bi im pokazao ljepotu Zagreba i Hrvatske, u kojoj je bio toliko puta i pomagao u najtežim trenucima domovinskog rata, a i poslije.
Intervju možeše pogledati na 14:04 minuti:
Naime, upravo zahvaljujući njemu, davne 1993 godine, uspjeli smo organizirati tzv ‘FACE TO FACE’ projekt u kojem su brojni vrhunski kirurzi iz SAD -a došli u Hrvatsku ‘pro bono’ operirati žrtve rata kao i ljude sa stečenim ili prirođenim deformacijama lica. Zajedno sa hrvatskim kolegama, američki su stručnjaci tada operirali više od 150 pacijenata u Zagrebu i Rijeci, i stvorili fenomenalan most suradnje i razmjene znanja, te se je projekt nastavio i u narednim godinama.
Istovremeno, meni osobno je Wayne Larrabee postao sjajan prijatelj i mentor, koji ne samo da mi je omogućio da kod njega u Seattleu učim od ponajboljeg na svijetu, već mi je istovremeno otvorio vrata svih klinika u Americi, ma gdje god išao. Naime, imati mogućnost gledati operacije vrhunskih estetskih kirurga u njihovim privatnim klinikama u SAD – u na razini je čiste fantazije. Već samim time što svatko od njih baš i ne želi dijeliti svoje ‘tajne’ i majstorije s potencijalnom konkurencijom.
No, poziv i preporuka Wayne bila je više nego dovoljna da su se sva vrata otvarala, tako da sam još kao mladi kirurg na početku karijere imao pristup sjajnim klinikama u Los Angelesu, New Yorku, Miamiju. Upoznao sam fantastične kirurge od kojih su mi mnogi i danas prijatelji, a naša razmjena znanja traje i danas. Nikada neću zaboraviti posjet svjetski poznatoj klinici ‘LASKY CLINIC’ na Beverly Hillsu i Dr Frank Kameru, koji je tada slovio za glavnog kirurga za zvijezde Hollywooda.
Nije bila nikakva tajna da je Dr Frank Kamer operirao i Franka Sinatru, Burt Lancastera, Michael Douglasa i njegovu poznatu suprugu Zetu Jones. Upravo sam kod Dr Kamera prvi put gledao i naučio operaciju podočnjaka bez ikakva reza na koži, bez šivanja, što je tada bilo revolucionarno.
S druge strane Amerike, u New Yorku, moj glavni guru estetske kirurgije bio je famozni Dr Sheryl Aston. Zasigurno jedan od najpoznatijih američkih kirurga za face liftinge za kojeg su pričali da je operirao mnoge, od Nancy Reagan do Catherine Deneuve. Dr Aston je fenomenalan kirurg koji Face liftinge uglavnom operira stoječki, što zbog činjenice da je nizak rastom, ali i zbog toga što je munjevito brz i precizan i očigledno mu stajanje više odgovara. Nikad ranije, a ni kasnije nisam vidio niti jednog kirurga koji je na dan znao napraviti i do 5 face liftinga.
U Manhattan Eye, Ear and Throat bolnici, u sred New Yorka, gdje operira dr. Aston, pravi je raj estetske kirurgije. Naime , u toj bolnici, u sklopu koje se nalazi desetak operacijskih sala, izvode se estetski zahvati od jutra do mraka, i to sa strane ponajboljih estetskih kirurga na svijetu. Sjećam se da, gledajući napisane operacijske programe koji se svako jutro izvjese na ploči, nisam ni sam znao od koje bih operacijske sale krenuo? Da li da pogledam dr. Norman Pastoreka, koji je virtuoz za operacije nosa, ili dr Daniela Bakera, koji se priprema za zahvat liftinga vrata i lica, ili pak dr Astona, dr Tabbala.. Osjećao sam se poput djeteta u prodavaonici najboljih slatkiša. A sve to ponajviše zahvaljujući inputu i preporuci Wayne Larrabee-ja.
I kako sada takvom divnom čovjeku, koji mi je prije skoro 30 godina otvorio svijet estetske kirurgije u SAD – u, reći da glavni razlog zbog kojeg je došao iz SAD -a, sa suprugom i sinom – naša proslava, se odgađa – do daljnjeg?!! Naravno, i on sam shvatio je ozbiljnost situacije. COVID – 19 ne samo da je preokrenuo naše živote naopačke, već je i cijela Amerika tada polako ulazila u pandemiju, a prve naznake bile su otkazivanja svih mogućih letova za SAD. U zadnji tren smo uspjeli Wayna i njegovu obitelj ubaciti na jedan od posljednjih letova za London, odakle su i oni samo uhvatili jedan od zadnjih letova za New York.
I sve to samo par dana nakon što su u potpunom miru doletjeli iz Seattlea za Zagreb. Ni ne sanjajući o ovakvom, doslovce filmskom razvoju događaja, nevjerojatnom brzinom. Wayne mi je pokušao kratkom porukom dočarati situaciju u Londonu taj dan, kada su iz Zagreba sletjeli u London, i tražili let za New York. ‘Simply CHAOS..may God be with us’. Na svu sreću, stigli su u Seattle nakon par dana i, baš kao i mi, bili primorani zatvoriti svoju kliniku do daljnjeg.
Upravo je država Washington bila prva na udaru pandemije u SAD-u, s tada najvećim brojem zaraženih pacijenata, i tek su unazad par dana primirili krivulju. I Wayne i ja se nadamo da ćemo uskoro krenuti s poslom. Iako nitko nema pravi odgovor. Kolege iz New Yorka ne očekuju povratak u normalizaciju sigurno do sredine ljeta, a i kasnije. Svi naši planirani simpoziji, kongresi, edukacije odgođeni su do daljnjega, uz tek poneki internetski edukacijski program.
No kirurgija je, između ostalog ipak – manualan posao, i ništa ne može zamijeniti kirurške ruke i osjećaj instrumenata u njima. Ono što me je posebno dojmilo pri našem zadnjem kontaktu od prije par dana je Wayneov neviđeni optimizam i vjera u bolje sutra. ‘Just let me know when is your new date for anniversary party – and if we can fly over, we’ ll be all there..again..can’t wait’. Jednostavno, sjajan čovjek.
Napisao: Prim.dr. Siniša Glumičić
Foto: privatni album/Instagram
