Sinoć je u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar otvorena izložba Damira Babića ‘Tišina’ koja se može razgledati do 14. ožujka, svaki radni dan od 11 do 19 sati.
Izložbu su među prvima pogledale brojne poznate osobe iz društvenog života metropole, a među njima umirovljena sutkinja Đurđa Tedeschi, fotografkinje Mara Bratoš i Vladimira Spindler, Lada Szabo Kajfež, Tihana Harapin Zalepugin….
Izložbu je otvorio kustos Mladen Lučić koji je o izložbi i o autoru rekao:
‘Damirove slike odišu tišinom koja u potpunosti vlada oslikanim platnima i nezaustavljivo budi emocije. Te slike ne poznaju eksces niti im je bliska akcentualizacija detalja. Sve je uravnoteženo i spokojno a gledatelju se prepušta uživanje u njhovoj majstorski – minucioznoj izradi, u vješto slikanim detaljima, u koloritu koji je i koji nije, u pejsažu koji je možda realan, a možda ne postoji, u svijetu koji je možda nekad i postojao, ali svakako u poetičnosti koju ta platna emaniraju. Slike Damira Babića diskretno postavljaju pitanje gdje počinje metafizičko a završava predmetno, gdje je i zašto tjeskoba zavladala svijetom, odnosno da li je stvarnost realnost ili fikcija.
….Istinska Tišina ostaje nam nepoznata ako je shvaćamo kao odmorište pred neki novi izazov… piše Damir Babić…Tišina na koju želim ukazati stalna je Prisutnost u nama i svim oblicima i pojavama svijeta.Ona je jezgra Bića i prolaz koji vodi u Stvarnost. Tišina je granica na kojoj se počinje klimati sigurnost naših privida… (1)
Slikarstvo je bilo Babićev svijet tišine, svijet u kojem je u svojoj osami istinski uživao. Volio je slikarstvo, kao što je volio i poetku prirode koja mu je pružala duhovnu mirnoću u kojoj je nalazio rijetke trenutke spokoja. Tišina mu je nedostajala u stvarnom životu, ali postala mu je istinsko nadahnuće i jedina muza…U laganoj tjeskobi svoje egzistencije, tražeći mjesto osjećajima koje izražava, smjestio ih je – u mjesto slike… napisala je svojedobno Janka Vukmir.(2)
Posljednja slika Damira Babića koju je pripremio za ovu izložbu imala je znakovit naslov: Svi će moji tragovi nestati i još se sušila na štafelaju. Mokra je bila i slika s motivom grma divljih ruža. Cvijeće kao početak bujanja životnog ciklusa, cvijeće kao mirisni zov duhovnog mira, cvijeće kao tišina, cvijeće za put u vječnost.’
Pogledajte FOTO galeriju:
Foto: Promo
