Body positivity posljednjih je godina prerastao okvire društvenih mreža i postao jedan od najglasnijih pokreta modernog doba. No, gdje završava zdravo prihvaćanje vlastitog tijela, a gdje počinje opravdavanje nezdravih navika? U novoj kolumni za Cover Style Franjo Baltić, fitness stručnjak koji mnogima pomaže u održavanju forme i kondicije u zagrebačkom Beauty Centru Caprice – promišlja o granici između samoprihvaćanja i samozavaravanja, kulturi savršenstva koja nas okružuje te utjecaju društvenih mreža na sliku koju stvaramo o sebi i drugima…

Body positivity nastao je kao svojevrsna protuteža svijetu u kojem se savršenstvo svakodnevno servira kroz pažljivo odabrane fotografije, filtre i idealizirane prikaze života.

U vremenu kada svi žele pokazati najbolju verziju sebe ili barem onu koja tako izgleda, nije neobično što je nastao pokret koji poručuje da imamo pravo voljeti svoje tijelo bez obzira na njegove nedostatke.

I sama činjenica da čovjek danas gotovo svaku ideju pretvara u pokret dovoljno govori o vremenu u kojem živimo. I nema ništa loše u pokretima. Nekima doista pružaju nadu, osjećaj pripadnosti i utjehu. Ono što pomalo zabrinjava jest činjenica da nam netko drugi mora poručiti da imamo pravo biti sretni u vlastitoj koži.

No, kao i kod svega, postoji granica. Uvijek će se pronaći oni koji će plemenitu ideju pokušati pretvoriti u opravdanje za vlastiti nemar. Gdje ta granica leži, ovisi o našoj sposobnosti da razlikujemo ono što možemo promijeniti od onoga što ne možemo, ono što je zdravo od onoga što to više nije. Problem nastaje onda kada psihološko olakšanje počne ugrožavati fizičko zdravlje.

Na kraju se sve ponovno svodi na zdrav razum. Onaj tko ima zdrav odnos prema sebi ne treba nikakav pokret da bi znao kako je tijelo stvoreno da ga čuvamo, hranimo i koristimo onako kako mu koristi – ništa više, ali ni manje.

Pokazivati sebe u najboljem svjetlu nije nužno loše. Nekome to može biti motivacija, dok drugome može stvarati komplekse. To pitanje često govori jednako mnogo o promatraču koliko i o onome tko želi biti promatran. U svijetu društvenih mreža granica između samopouzdanja i potrebe za potvrdom postaje sve tanja. Dovoljno je uskratiti lajkove i priznanje pa da se pokaže koliko je nečiji osjećaj vlastite vrijednosti zapravo krhak.

Živimo u vremenu narcizma, vremenu u kojem se vrijednost često mjeri brojem pratitelja i reakcija. Neki u tome pronalaze priliku za zaradu, drugi traže potvrdu, a treći pokušavaju pobjeći od vlastitih nesigurnosti. Ipak, čovjek je puno složenije biće od fotografije koju objavi ili dojma koji ostavlja.

Zdrav pogled na sebe i svijet zahtijeva introspekciju. Zahtijeva samoću, odmak od vanjske buke i iskreno preispitivanje vlastitih vrijednosti. Potrebno je znati koje su borbe vrijedne naše energije, a koje su samo iluzije stvorene uspoređivanjem s drugima. Mnogi danas vode bitke u kojima zapravo ni ne sudjeluju, natječu se u utrkama za koje se nikada nisu ni prijavili.

I naše tijelo često postaje dio te zamišljene pozornice. Uspoređujemo se, natječemo i procjenjujemo vlastitu vrijednost kroz prizmu tuđih standarda. Takve bitke teško je dobiti jer protivnik često postoji samo u našoj glavi.

Istina je da ljudi vole vidjeti lijepo oblikovano tijelo, ali možda je ono što nas zapravo privlači osjećaj zdravlja koji takvo tijelo odaje. Zdravlje je privlačno, a privlačnost je često samo njegova posljedica. Problem nastaje kada izgled postane zamjena za sve ono što čovjeka doista čini vrijednim.

Franjo Baltić

Pretjerivanje je, kao i uvijek, ono što vodi u krajnost. Neki svoje psihičke probleme pokušavaju riješiti u teretani pa im zavidimo na disciplini i fizičkom izgledu, ne znajući da iza svega možda stoji unutarnja borba. Drugi utjehu traže u hrani i emocionalnom prejedanju. Ljudi se sa svojim problemima nose na različite načine, ali promjena perspektive ne može zamijeniti stvarno suočavanje s problemom.

Body positivity ima smisla kada nas uči prihvaćanju onoga što ne možemo promijeniti i kada nas podsjeća da vrijedimo više od vlastitog odraza u ogledalu. No, kada postane opravdanje za ignoriranje problema, tada gubi svoju svrhu.

Ne trebamo biti savršeni. Ne trebamo živjeti prema tuđim standardima ni voditi bitke koje nisu naše. Dovoljno je težiti zdravlju – fizičkom i psihičkom. Sve ostalo trebalo bi biti samo posljedica tog zdravog odnosa prema sebi.

Pripremio: Franjo Baltić
Foto: Privatna arhiva/Pinterest