Make your day different

Logo Cover

Voditeljica iskreno pogovorila o pijateljstvu, životnoj strasti i hedonizmu

Iako se u njezinim mislima ideja ‘kuhala’ već dugo vremena, ova svestrana i uspješna voditeljica konačno se odlučila na otvaranje food&lifestyle bloga dovitljivog imena ‘Spoonfulof life’. Što ju je natjeralo da konačno izađe iz svoje ‘sigurne zone’ i svijetu predstavi svoju dugo zatomljenu kreativnost, Barbara je otkrila u iskrenom intervjuu za portal Cover

Barbara Kolar jedno je od najpoznatijih lica malih ekrana i omiljeni glas s radija, a svestrana se voditeljica nakon dugo oklijevanja odlučila upustiti u novu avanturu. Naime, u suradnji s prijateljicom Aleksandrom Aleksandrovom Oberstar, voditeljica je  pokrenula food&lifestyle blog u kojem je čitatelje uvela u svijet svoje dosada zatomljene kreativnosti. U blogu simbolično nazvanim  ‘Spoonfulof life’, Barbara je spojila svoje dvije ljubavi; onu prema procesu pripreme slasnih delicija i onu prema otkrivanjima novih kultura koje je upakirala u raskošne fotoputopise.

Iako smo sigurni kako bi gledatelji silno uživali gledajući je kao sudionicu u nekom od natjecateljskih kulinarskih emisija, Barbara tvrdi kako za sada nema takvih ambicija. Naime, kako nam priznaje, njezina ljubav prema kuhanju započela je kao svojevrsni vid psihoterapije i relaksacije, a natjecateljski duh takvih formata emisije poništio bi samu bit te ideje.

U posve iskrenom intervjuu za portal Cover, ova briljantna dama otkrila nam je zašto je toliko dugo oklijavala u realizaciji ove ideje, kome najradije kuha i što je mislila kada je napisala ‘Možda svijetu doista nije trebao još jedan food & lifestyle blog. Ali trebao je nama.’

1.  Spomenuli ste kako je ‘Spoonfulof.life’ blog koji je ‘nastajao supersporo’… Kako se rodila ta ideja i koliko dugo se ‘kuhala’ u vama dok je konačno niste odlučili pretočiti u stvarnost?

Sama ideja ‘proganjala’ me godinama, ali uvijek je ostajalo samo na tome. Prije svega zato što mi se činilo da kao amaterka i u kuhinji i za fotoaparatom s golemim poštovanjem prema profesionalcima na oba polja nemam nešto originalno za ponuditi potencijalnom čitatelju. Da ne bi bilo zabune takve me misli muče i dalje. Što ako je sve već skuhano, sve već viđeno? Zašto izlaziti iz vlastite zone komfora? A onda je zapravo to postalo motivator – ništa dobro ne nastaje ako si stalno u sigurnoj zoni! U kolovozu prošle godine vruće sunce na jednoj grčkoj plaži zakuhalo mi je mozak – nazvala sam prijateljicu Aleksandru i predložila joj suradnju. Onda smo otišle na 2-3 fantastična radna ručka. Pa smo u prosincu angažirale Damira Hoyku da nam napravi portrete. Potom sam ja opet ‘malo’ razmišljala, haha. Moj brat Igor u međuvremenu je napravio logo i sa svojom djevojkom Vanessom osmislio design stranice, pa se šalim da smo mi jedna obiteljsko – prijateljska manufaktura. Većinu stvari svi radimo po prvi put u životu i baš me veseli cijeli taj izazov.

 

 

2. Kakve su bile prve reakcije i kakav je odjek bloga među ljubiteljima i poznavateljima gastro scene?

Mogu vam govoriti samo o reakcijama bliskih prijatelja i ponekog pratitelja na Instagramu, a te su uglavnom pozitivne. Ne utvaram si da ćemo postati relevantni faktor na gastro sceni – za to treba puno znanja i vremena. Ljudi žive svoje blogove, a nama je ovo prije svega hobby. Voljela bih naravno čuti da je netko ‘otkrio’ neki recept upravo na našoj stranici ili da mu se sviđa način na koji pričamo priče iz kuhinje i s putovanja.

3. Jedno ste od najdražih lica malih ekrana i omiljeni glas s radija, što mora značiti da je tempo jednog Vašeg radnog dana poprilično brz i hektičan . Kako ste došli do odluke da svoje slobodno vrijeme posvetite stvaranju jednog novog projekta ?

Realno, ove sam godine imala puno više slobodnog vremena nego lani jer nisam imala nikakav televizijski projekt. Naravno da bih se mogla izležavati i zgubidaniti, moram priznati da sam prilično vješta u tome, haha. Ali na duge staze je dosadno i besmisleno. Pa kad se već pojavilo vrijeme koje mogu posvetiti stvarima koje volim i koje me zanimaju zašto to ne iskoristiti? Mogla sam jasno i dalje kuhati doma i sve to fotkati za privatnu arhivu. Ali kako sam zapravo jako dugo bila pravi dinosaur koji odbija društvene mreže i općenito se ponaša kao da smo u prošlom stoljeću odlučila sam zapapriti samoj sebi i natjerati se da podnesem određenu dozu javnog izlaganja privatne sfere života.

4. Blog ‘Spoonfulof.life’ nastao je u suradnji s Vašom prijateljicom, pedijatricom Aleksandrom Aleksandrovom Oberstar. Kako je došlo do vaše suradnje s obzirom na to da su vaše pozadine potpuno različite?

Aleksandra i ja znamo se iz studentskih dana. Upoznala nas je zajednička prijateljica Maja – Aleksandra je s njom studirala medicinu, a ja učila njemački u Varšavskoj. Još iz tog vremena pamtim da jako voli kuhati, a imala sam se prilike uvjeriti i da se dodatno izvještila hraneći svakodnevno muža i dva sina. Odmah je bila otvorena za ideju i moram priznati kako bih da nije nje u svojim sumnjama ‘o smislu i potrebi’ možda i odustala. Oni su kao obitelj veliki foodiji, poznaju i druže se s gotovo svim relevantnim chefovima i vinarima u Sloveniji pa sam zahvaljujući njima i ja upoznala dobar dio tamošnjih renomiranih restorana i neke divne ljude koji u njima kuhaju. Sve ono po čemu smo različite smatram kvalitetama koje bi mogle oplemeniti blog – od familijarnog nasljeđa, preko osobnih afiniteta do načina prezentacije.

 

 

5. Skromno i dovitljivo za sebe tvrdite kako ste ipak amater kada je riječ o kuhanju. Kako za jednog ‘amatera’ izgleda proces stvaranja jednog recepta? Vodite li se metodom ‘pokušaja i promašaja’ do savršene recepture ili vas kreativnost ipak rijetko izdaje?

Svaki novi recept nastaje na zasadama nekog već postojećeg i provjerenog – postupne ili radikalne promjene mogu ga preobraziti u nešto potpuno novo. Moja baka je takve intervencije običavala zvati ‘poboljšavanjem’, pa tako i ja nešto doista poboljšam, a nešto odvedem u potpuno krivom smjeru. Slana jela dopuštaju puno više eksperimentiranja i u konačnici su uglavnom podložna vlastitom ukusu dok je kod slatkog ako ne želite prečesto plakati nad vlastitim neuspjesima dobro poštivati poznate tehnike i omjere. A onda ih iskombinirate tako da ih ‘rođena majka ne bi prepoznala’, haha.

6. Napisali ste: ’Možda svijetu doista nije trebao još jedan food & lifestyle blog. Ali trebao je nama.‘. Na koji način je ostvarivanje težnje za stvaranje jedne ovakve platforme obogatilo Vaš život?

Mislim da većina ljudi s vremenom uđe u neku rutinu. Čak i kad silno voliš svoj posao kao što je to sa mnom slučaj, i čak i kad taj posao nije višesatno sjedenje na jednome mjestu s uvijek istim ili sličnim zadacima pojavi se potreba za ‘dodanom vrijednošću’. Ja sam osoba koju zanima strahovito puno različitih stvari i onda se od silne želje da sve to pohvatam raspršim bez veze. Ovo je čini mi se dobar načim da se usmjeri energija i njeguje kreativnost. Jer kuhinja je čarobno mjesto – podjednako kemijski laboratorij i umjetnički atelier, a oba su me ta svijeta oduvijek podjednako privlačila. Prisiljena sam uz to i hvatati korak sa suvremenim tehnologijama što također nije zanemarivo. Eto meni cjeloživotnog učenja, haha.

7. Od koga ste naslijedili strast prema kuhanju?

Moja baka po maminoj strani je sigurno najzaslužnija i genetski i s one praktične iskustvene strane što mi kuhinja nije mrska. Uvijek smo zajedno mijesile, miksale i ukrašavale kolače. Od nje sam naslijedila knjige recepata, mjedeni mužar, starinsku vagu i neke limove za pečenje – sve to starije je od 100 godina i još uvijek u upotrebi. No mislim da je najvažnije što mi je ostavila osjećaj da znam gdje mi je mjesto. Naime, kad god napravim neki uspješan obiteljski ručak pa bih možda došla u napast biti preponosna na sebe, sjetim se kako je ona sama bez gomile pomagala koje ja imam znala spremiti ne obrok nego istinsku gozbu za dvadesetak ljudi! Nekoliko sljedova, hrpa slastica, savršeno ukusno, estetski besprijekorno. I sve to s takvom elegancijom i finoćom da se činilo kako se uopće nije namučila. Teško da bih uspjela poslužiti pola te hrane i biti oličenje dotjerane dame poput nje!

 

 

8. Sjećate li se svog prvog jela, prvog promašaja i prvog koje je naišlo na pohvale vaših ukućana?

Ne pamtim što mi je prvo baš onako istinski uspjelo, no sjećam se vlastitog razočaranja kad sam prvi put samostalno ispekla pogačice koje smo baka i ja cijelo djetinjstvo radile zajedno – OK, ona ih je mijesila, ja sam uglavnom stavljala ribani sir na izrezane kolačiće. Što očito nije bilo dovoljno da me pretvori u šegrta koji je nadmašio majstora – bile su jestive, ali potpuno neugledne. U međuvremenu sam se malo popravila. Recept je na www.spoonfulof.life

9. Kome najradije kuhate?

Kuham ljudima s kojima se volim družiti i razgovarati – mislim da je koncept slow fooda odličan test međuljudske snošljivosti. Nervozni koji samo gledaju kako bi pojeli pa zbrisali, oni koji već za stolom počnu cmizdriti koliko su kalorija pojeli, pojedinci koji tek kad je hrana poslužena počnu iznositi listu onoga što ne jedu pri čemu je ona duža od mojeg popisa za kupovinu… pa recimo da mi takvi i nisu najdraži gosti.

10. Tko su vaši idoli na gastro sceni?

Puno je sjajnih chefova i restorana u kojima sam super jela. Puno je naravno i sumnjivih rupa koje bih radije zaboravila, ali to ide jedno s drugim. Na osobnoj me razini oduševljavaju svi koji se i nakon godina provedenih u kuhinji – a ugostiteljstvo nije nimalo lak posao – još uvijek djetinje raduju svakom novom tanjuru, svježoj kreaciji, iznenađujućem okusu. Voljela bih reći kako se nečija energija nužno oslikava u jelu koje je skuhao, no nedavno sam pojela jedan od najboljih ručkova u životu spravljen od strane osobe koja je u najboljem slučaju mrgud, a puno vjerojatnije istinski mizantrop.

Fotografije: Damir Hoyka
Razgovarala: Darja Paskojević

 


Hzzo


Slični članci