Javnost se danas oprašta od legendarnog nogometnog trenera Miroslava Ćire Blaževića koji nas je prošle srijede zauvijek napustio u 88. godini života nakon dugotrajne borbe s teškom bolešću. Neutješna supruga Zdenka, njegov sin Miroslav, kćeri Barbara i Katarina, mnogobrojni prijatelji, bivši igrači, suradnici, treneri, političari i osobe iz javnog života okupili su se na komemoraciji u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog prije sprovoda koji je zakazan u 14 sati na groblju Mirogoj, gdje je trener svih trenera zaslužio svoje posljednje počivalište u Aleji velikana. Miroslav Blažević od voljenog oca oprostio se dirljivim riječima, a ikoni hrvatskog sporta posljednji pozdrav uputio je i legendarni Vatreni Igor Štimac…

Obitelj, mnogobrojni prijatelji, bivši suigrači i navijači okupili su se na komemoraciji Miroslavu Ćiru Blaževiću u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog kako bie  bi se zauvijek oprostili i uputili mu posljednje ‘zbogom’.

Trener svih trenera preminuo je u 88. godini života nakon borbe s karcinomom prostate u zagrebačkom KB-u Merkur, a iza sebe je ostavio neutješnu suprugu Zdenku s kojom ima troje djece – kćeri Barbaru i Katarinu, te sina Miroslava.

Legendarnom nogometnom izborniku i osvajaču svjetske bronce 1998. godine počast su došli iskazati mnogi poznati iz svijeta sporta, na čelu s izbornikom Zlatkom Dalićem, ali i cijeli državni vrh.

Komemoracija započela je u 10 sati u KD Vatroslav Lisinski. Zbog velikog broja upita dolazak na komemoraciju bio je omogućen samo osobama s pozivnicama, a među okupljenima bili su Ćirini učenici – Zlatko Dalić i Branko Ivanović, bivši legendarni Vatreni Nikola Jurčević, Niko Kovač, Aljoša Asanović, Zvonimir Boban, Robert Jarni, Igor Štimac, Joško Jeličić, Niko Kranjčar, Stipe Pletikosa, Ivica Olić, Mario Stanić, Stjepan Tomas, Ardian Kozniku, Vedran Ćorluka, predsjednik države Zoran Milanović, premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Goran Jandroković, ali i voditeljice Tončica Čeljuska i Mila Horvat, dizajnerica Matija Vuica, glumci Enis Bešlagić i Tarik Filipović, bivši izbornik Niko Kovač, supruga njegovoga brata Anica Kovač, bivša misica Branka Krstulović i mnogi drugi.

U ime Hrvatskog nogometnog saveza, na čelu s predsjednikom Marijanom Kustićem, zahvalio se svim uzvanicima na dolasku uvodnim govorom glasnogovornik Tomislav Pacak. Također je pušten i prigodni film o karijeri Ćire Blaževića autora Ivana Blažička.

‘Ćiro je u svom odlasku napravio ono što je radio cijeli život, a to je da je ujedinio cijelu Hrvatsku. Povod zbog kojeg smo ovdje je tužan, ali Ćiro je sigurno od gore ponosan vidjeti nas na jednom mjestu. Hvala svima što ste dolaskom potvrdili da je Ćiro značajna ličnost ne samo za hrvatski nogomet, nego i za cijelu hrvatsku državu. Postavljao je temelje nevjerojatnog zajedništva koji je i dan danas temelj hrvatskog nogometa.’, kazao je predsjednik HNS-a Marijan Kustić.

‘Ćiro nije izgubio bitku s bolešću, bio je šarmantan, britak, onakav kako smo ga voljeli bez obzira na bolest. Da nije imao tu radost življenja, ne bi doživio posljednjih 20 godina kad su mu prvi put dijagnosticirali bolest. Imenovali smo ga počasnim izbornikom i dali mu srebro iz Rusije, uvijek ću cijeniti njegovu podršku. Od njega svatko od nas može puno naučiti, ali nemojmo se zavaravati, ne možemo ga kopirati, bar ne uspješno. Samo vas on može poslati u onu stvar, a da vam kasnije bude još simpatičnij’, dodao je Kustić koji je svojim emotivnim govorom dirnuo sve pristutne.

S nekoliko riječi obratio se predsjednik Dinama Mirko Barišić i legendarni Zorislav Srebrić, direktor svih reprezentacija HNS-a.

Nakon uvodnih govora na pozornicu u Lisinskom izašao je Boris Novković koji je otpjevao pjesmu ‘U dobru i zlu’.

Nekoliko riječi okupljenima uz anegdotu s početka svoje novinarske karijere i susreta s Ćirom rekao je i Drago Ćosić. Sportski komentator prisjetio se svog prvog intervjua s legendarnim izbornikom. Kako je rekao, noć uoči intervjua nije spavao jer je čovjek kojeg je trebao intervjuirati u tom trenu bio Bog.

‘Kad biste došli pred Ćiru mogli ste biti najspremniji novinar u svijetu, ali on bi vas uzeo u tu svoju neku magiju i ispričao priču koju je on želio ispričati. Dva mjeseca nakon završetka pariškog natjecanja sreli smo se u gradu, bio sam mu spreman još jednom čestitati, a on ko iz topa ‘s tobom više ne razgovaram‘. Ja gledam u čemu je problem, a on ‘kako si mogao zaboraviti svoga Ćiru?!‘. Rekao je ‘sine, ti si to tako lijepo prenosio, bomboni su ti ispadali kad si pričao o Zvoni, Robiju, Davoru, a svog Ćiru si zaboravio’, prisjetio se novinar.

Nekoliko riječi kazao je i legendarni golman Dinama Marijan Vlak, jedan od najvažnijih karika iz zlatne generacije 1982. godine:

‘Njegov dolazak u Dinamo u prosincu 1980. bio je prekretnica za sve nas, kompletnu momčad, Dinamo, klub i samoga šefa. zajedno smo rasli, stasali i formirali se u cjelinu koja je svoj vrhunac dosengula tog nezaboravnog proljeća 1982. godine. Na tome smo svi kasnije gradili sportski put, a ponosan sam što se mogu obratiti u ime njegovih ‘nogometnih sinova’, ali u nama je tuga i nevjerica da moramo nastaviti bez njega. Pamtimo ga kao sjajnog govornika koji je znao prenijeti zahtjeve i emocije. Duhovitost i šarm bili su mu posebni, ali prije svega bio je veliki autoritet i inzitirao je na redu i disciplini. Kod nas je postojao određeni strah i respekt prema šefu, u startu je nametnuo zahtjeve i kriterije, pokazao iznimnu ozbiljnost. U cijelu našu momčad unio je posebnu energiju, podignuo nam samopouzdanje do neslućenih visina, kako na terenu, tako je i među navijačima kreirao novu priču’, kazao je.

Nakon Marijana Vlaka, na pozornicu se popeo legendarni Vatreni Igor Štimac, koji je održao emotivan govor.

‘Obratit ću vam se umjesto našeg kapetana Zvonimira. Sve je već rečeno, naš prvi susret počet ću s tim. Španjolska 94., kraj ožujka, Ćiro je imenovan za izbornika, a mene prati neko iščekivanje kakav će biti taj susret. Dolazim u hotel u Valenciji i nalijećem ravno na njega. A on s toplim osmijehom veli ‘dobrodošao, sine’. Rukujemo se, onda mu izraz lica promijeni, unosi mi se u lice i kaže ‘kađu mi da si zajebat tip, da te se pripazim’. Tražio sam odgovor, ali nije mi dao vremena da odgovorim pa je nastavio gotovo tepajući ‘bit ćeš ti onaj moj pozitivni lider na terenu kakvog ja trebam, ili te neće biti!’. Trebalo mi je 10 sekundi da me osvoji. Mislim da je Slaven Bilić najbolje opisao odnos između Vatrenih i šefa kad je rekao ‘vjerovali smo mu toliko kad smo i znali da laže’. Ona topla bosanska duša, šarm, švicarska preciznost i gospoština, maniri. Sve je to krasilo našeg šefa, nitko mu nije mogao odoljeti. Imao sam sreću da sam 2005. mu mogao ostvariti jednu od želja da ga dovedem u Hajduk, svi su se pitali kako će to izgledati. Nismo se pitali zašto nismo imali akcija od početka priprema, njemu je svaki dan bila akcija. Skepticima je to bila prilika da se razmašu, a on bi svako jutro obukao najbolji sako koji je imao i naredio mi ‘idemo među raju, sine’. Nikad se nije umorio rukovati, razmijeniti prigodne riječi, fotografirati se sa svima koji bi strpljivo čekali. Topla riječ za svakoga, osmijeh za svakoga, otopio bi tu nelagodu i bilo koju santu leda u tom trenutku tim šarmom i toplinom. Najmanje bi želio da tugujemo, a u ime svih njegovih sinova oprostit ću se. Nedavno sam čuo njegove stihove koje je posvetio majci Kati. ‘Ne znam dal’ si daleko ili blizu, ali ja idem na počinak s tobom i s tobom se budim. Ti si uvijek u srcu mom, a onda kad nostalgija u grč stavi tijelo, znam, ti si se pomakao u srcu mom’. Nek ti je laka hrvatska zemlja šefe, počivao u miru Božjem’, rekao je bivši nogometaš, a nakon njegovog govora mnogi nisu mogli zadržati suze.

Nakon što je na komemoraciji zapjevao Toni Cetinski, posljednji govornik bio je  Ćirin sin Miroslav, koji se kroz suze zahvalio predsjedniku Milanoviću na pismu koje je poslao njegovoj obitelji, premijeru Plenkoviću, Gordanu Jandrokoviću, liječnicima s Rebra i Merkura i mnogima drugima.

‘Tata, meni je privilegija biti tvoj sin i uz tvoju karijeru biti uz tebe i upoznati sve ove divne ljude. Moj otac je imao veliku ljubav prema svima i dijelio je tu ljubav bez kompromisa. Nije imao predrasuda, obožavao je ljude. Tata, ponosan sam na tebe, živjet ćeš vječno i svi te volimo”, bile su posljednje riječi na komemoraciji’, rekao je Miroslav Blažević nakon čega se dvoranom prolomio aplauz.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Hrvatska radiotelevizija (@hrvatska_radiotelevizija)

Nakon emotivne komemoracije, brojni političari, sportaši, pjevači, glumci i ostala lica iz društvenog života krenuli su prema zagrebačkom Mirogoju gdje se održao posljednji ispraćaj Miroslava Ćire Blaževića, koji je sahranjen u Aleji velikana – gdje vječno počivalište imaju legendarni košarkaš Dražen Petrović, zatim glazbenici Aki Rahimovski i Rajko Dujmić, Krunoslav Kićo Slabinac i mnogi drugi.

Uz izloženi lijes, koji se na Mirogoju nalazi od 12 sati, izmjenjivale su se počasne straže koje čine njegovi bivši igrači, kolege treneri i izbornici, novinari, dužnosnici Saveza i drugi. Uz lijes su izloženi i svi Ćirini trofeji, kao i osobne nagrade i priznanja.

Na Mirogoju je nekoliko riječi o Ćiri rekao i bivši izbornik i nogometaš Vatrenih Slaven Bilić: ‘Šef, igrač, ne mogu reći otac, ali mogu reći da sam mu na neki način sin. On je uz obitelj ostavio najveći trag ne samo na mene nego sve nas. To smo pirčali tada, ali puno više sada, kada smo ostarili, kad vidiš što je sve pričao dođe ti žao što nisi još više vremena proveo s njim. Ćiru su svi zvali kada je trebalo bilo što’.

Potom je uslijedio govor hrvatskog nogometnog izbornika Zlatka Dalića. ‘Uvijek sam govorio ‘vi’, ali na dan tvog oproštaja ću prijeći na ‘ti’. Odlaziš na neko drugo, bolje mjesto, igrati drugo poluvrijeme. Ovo prvo, zemaljsko, nažalost je završilo. Da si ovdje s nana, ti bi nas pogledao, nasmijao se i opsovao nas, kako znaš. Pogledaj koliko je raje došlo. Ne bi nam dao da danas plačemo i tugujemo. U tvom društvu uvijek su bili smijeh, veselje i sreća. Gore na nebu, čekaju te anđeli, radosni su što je došao trener svih trenera. Skoro će kraj utakmice, a oni gube 2:1. Samo ti možeš okrenuti utakmicu i pobijediti. Nedostajat ćeš nam, Ćiro. Ušao si pod našu kožu, naše obitelji i domove. Ti si naš, Ćiro. Nedostajat će mi tvoje društvo, tvoja podrška i zaštita. Ti si bio puno više od trenera, jedan jedini i neponovljivi. Gentleman, šarmer i motivator. Samo si ti mogao nešto opsovati na televiziji, a da nitko nije zamjerio. Samo ti si mogao reći grube riječi, a da nitko ništa ne zamjeri. Ti si jedan od najvećih faca koji je hodao ovom regijom. Ostavio si nam puno toga, nisi bio kopija. Tebe nitko ne može zamijeniti. Volio si Bosnu i Hercegovinu, ali od svega najviše svoju Hrvatsku. Bio si veliki domoljub. I zato ti laka zemlja. Dragi Ćiro, neka ti je vječna slava’, riječi su kojima se osvajač svjetskog srebra i bronce oprostio od svog ‘učitelja’.

Nakon govora Zlatka Dalića, svećenik je započeo s molitvom, a klapa je otpjevala pjesmu ‘Moj lipi anđele’, neprežaljenog Olivera Dragojevića.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Hrvatska radiotelevizija (@hrvatska_radiotelevizija)

Zagrebačke mažoretkinje nosile su pehare, medalje i brojna Ćirina priznanja, a lijes ‘trenera svih trenera’ ukrašen bijelim ružama prevezen je do Aleje velikana, gdje je pokopan.

Foto: Pixsell