Jedna era je završila. I to ne bilo kakva, već ona koja je ispisana zlatnim slovima u povijesti hrvatskog i svjetskog nogometa. Ivan Rakitić, jedan od najvoljenijih i najtrofejnijih hrvatskih sportaša, objavio je ono što su mnogi priželjkivali da neće tako brzo čuti – kraj svoje profesionalne karijere. Ne na konferenciji za medije, ne uz i velike najave, već tiho, dostojanstveno i iz srca, putem Instagram objave koja je u samo nekoliko sati obišla cijeli svijet i izazvala snažnu lavinu emocija…
U dugom, emotivnom pismu koje je posvetio nogometu, Ivan Rakitić je sabrao dvije dekade svog života, sve ono što mu je nogomet pružio, i još više ono što mu je značio.
Bio je to oproštaj pun zahvalnosti, nostalgije, ljubavi i poniznosti, baš kakav bi i očekivali od sportaša čija je karijera bila obilježena ne samo sjajnim trofejima, već i ljudskošću, predanošću i srcem.
‘Dragi nogomete…’ počinje Ivanovo pismo koje se čita u jednom dahu i koje, i bez imalo poznavanja nogometa, ostavlja snažan dojam. Prisjetio se svojih početaka u švicarskom Möhlinu, grada u kojem je odrastao i gdje je prvi put dotaknuo loptu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
S ljubavlju govori o Baselu koji mu je dao priliku kao dječaku, o Schalkeu koji ga je naučio samostalnosti i izazovima, o Sevilli koja je postala njegov drugi dom i gdje je, osim što je podizao trofeje, pronašao i svoju životnu ljubav, suprugu Raquel.
Barcelona mu je, kako kaže, omogućila da živi san koji nije ni sanjao igrajući uz najveće, osvajajući najprestižnije naslove i živeći čaroliju Camp Noua.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
U svakom klubu ostavio je neizbrisiv trag, ali nijedna epizoda nije bila tek profesionalna. Za Ivana, nogomet nikad nije bio samo posao. Bio je to životni poziv, prostor za rast, zahvalnost i povezivanje. Povratak u Sevillu, zatvaranje kruga, potom i odlazak u Al-Shabab, nova kultura, novi ljudi, novi izazovi, sve je to za Ivana bilo više od utakmica. A onda i, gotovo filmski, dolazak u Hajduk.
Prvi put u životu zaigrao je u Hrvatskoj, među svojim ljudima, s dresom koji je nosio posebnu emociju. Iako su godine već bile iza njega, srce je još uvijek igralo s istim žarom.
Ipak, ono što zauzima posebno mjesto u njegovom pismu, ali i karijeri, je reprezentacija. Nositi hrvatski dres, kaže, bila mu je najveća čast. Osvojiti srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, trenutak koji se ne može mjeriti s ničim drugim.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
‘Za malu zemlju poput naše, ulazak u finale bio je više od sportskog uspjeha, to je bio vječni trenutak, dar cijelom narodu’, napisao je. I zaista, svi se sjećamo tog ljeta kada je Hrvatska disala kao jedno, a Ivanova mirna sigurnost na terenu bila je stup uz bok Lukinim majstorijama i Mandžinim borbama.
Njegovo oproštajno pismo završava riječima: ‘Nogomete, dao si mi više nego što sam ikada sanjao. Dao si mi cijeli život, život koji ću zauvijek nositi s ponosom. Sada je vrijeme za oproštaj. Jer iako odlazim od tebe, znam da ti nikada nećeš otići od mene.’ Rečenice koje su natjerale suze na oči i onima koji su samo usputno pratili njegovu karijeru.
A onda se, samo nekoliko sati nakon njegove objave, oglasila i ona koja ga je svih ovih godina pratila iz drugog plana, ali s najviše ljubavi – njegova supruga Raquel Mauri.
Njezin post na Instagramu još jednom je pokazao koliko duboka i snažna njihova ljubav jest. ‘Ponosna sam što sam tvoja životna suputnica’, napisala je Raquel, dodavši kako zna da je izabrala najplemenitijeg čovjeka s najiskrenijim srcem. ‘Svaka žrtva ima svoju nagradu. Ti si uvijek sijao ljubav, nježnost, poštovanje i poniznost, i zato imaš besprijekornu karijeru.’
U svijetu gdje se sport često prikazuje kroz brojke, golove i trofeje, Ivan Rakitić pokazao je da je karijera zapravo zbir ljudi koje usput upoznaš, ljubavi koju nosiš sa sobom, skromnosti koja nikada ne blijedi i poštovanja koje ostaviš za sobom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
U dvadeset godina profesionalne karijere nosio je dresove Basela, Schalkea 04, Seville, Barcelone, Al-Shababa i Hajduka. Osvojio je Ligu prvaka, dvije Europske lige, četiri La Lige, četiri Kupa kralja, UEFA Superkup, Svjetsko klupsko prvenstvo, Kup Švicarske i Kup Njemačke.
Bio je kapetan, asistent, vođa, tihi junak. I, za mnoge, čovjek koji je znao kad je vrijeme da ode s poštovanjem, stilom i zahvalnošću.
Oprostio se od nogometa, ali nogomet se od njega, nikada neće oprostiti. Jer neki tragovi ne blijede. Oni ostaju vječni.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Foto: Instagram
