U zagrebačkoj Galeriji Kranjčar otvorena je izložba ‘Dženin kabinet čuda’ umjetnice, kostimografkinje Dženise Pecotić kojom se slavi 40 godina njenog umjetničkog stvaranja.

Na otvorenju su govorile Snježana Banović (redateljica, spisateljica i redovita profesorica na Odsjeku Produkcije Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu), Elvira Kranjčar (vlasnica Galerije Kranjčar) i sama umjetnica.

‘Samo najjači autori s drskom će lakoćom svladati jednu od najtežih umjetničkih zadaća: ostvariti retrospektivu svoga umjetničkog rada posve novom umjetničkom cjelinom! Upravo takvo nadmašivanje pitanja vlastite poetike osigurala je Dženisi Pecotić posebno mjesto u povijesti hrvatskoga modnog oblikovanja i kostimografije. No nije li sve staro ionako sadržano u novome, a cjelina u samo jednom djeliću cjeline? Da je tako, nova bi obljetnička izložba Dženise Pecotić samo demonstrirala prepoznatljive oblikovne postupke autorice koja nas je zadužila umjetničkim propitivanjem snažnijim od modne prakse koja se ipak dozirano napaja umjetnošću, vezana u konačnici vlastitom pragmom.

No, Dženisa Pecotić pasionirano je vezana za impulse koji kontinuirano dograđuju djelo otvoreno raspravi o tome kako postmoderna i nije presudila moderni jer su joj mehanizmi – među kojima je pak citatnost prava postmodernistička poslastica – prešli u službu moderne. Dakako pojmovne, a ne datumske moderne. Nema tu, međutim, esejiziranja kakvo u sjeni vlastite kreacije počesto nude umjetnici očarani znanstvenom invencijom.

Dženisa Pecotić reagira instinktom, a ne naučenom umnošću, ali je kuća tog kreativnog instinkta impresivne snažne gradje, oksimoronski povezana s njezinim istančanim, godinama biranim duhovnim sadržajem! Ta snažna krhkost vrlo je jasna u svojim oblikovnim porukama čiji je sadržaj, medjutim, visoko poetiziran ,krajnje profinjen, ali nikad bolećiv .Jer tu je spasonosna šala, štos ili pikantan korektiv koji će i tako zavrtjeti priču u posve drugom smjeru.

Na gotovo kultni način povezana sa svojim poticajima pronadjenim u kulturnom okolišu prošlosti i sadašnjosti, autorica će ih u svojim radovima doslovno citirati, travestirati, ili uklopiti kao ready made.

U toj pjenušavoj poetici, naposljetku nam se otkriva istina o vlastitoj prirodi kao presudnom izvoru umjetničkih oblika!’

Ana Lendvaj

Foto: Juraj Vuglač, Deyan Dominionart/promo