Rajko Dujmić, nagrađivani hrvatski skladatelj, i njegova supruga Snježana vikend su proveli u Gorskom kotru, u svojoj kući. Ali ne sasvim običan. Ovoga puta za to su imali poseban razlog. U subotu su, naime, proslavili svojih 30 godina ljubavi, od kojih su 27 proveli u braku, a u to su im ime nazdravili i njihovi bliski prijatelji. O zajedničkim godinama, svim usponima i padovima, teškim danima, ali o onima kojih će se zauvijek rado sjećati po dobru, borbi s ovisnošću, razlozima zašto nisu imali vlastitu djecu, i svim onim malim tajnama dugovječnog braka, iskreno su progovorili u velikom, intimnom intervjuu za Cover Style

U subotu ste proslavili 30 godina ljubavi, od kojih ste 27 proveli u braku. Kad ste se jedan drugome zakleli na ‘dobro i zlo’ to ste doista i mislili. Koliko je izazovno biti s nekim tolike godine?

Snježana: Zavjetovati se pred Bogom i ljudima u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti čin je ljubavi i nema tu nikakvog izazova. Od malih nogu sam vjernik i institucija braka je za mene svetinja.

Rajko: To je zakletva dana u mladosti i – ili zrelosti, i ne prestaje nikada.

Imate li već tradiciju kad je riječ o proslavama godišnjica i kako ste obilježili ovaj okrugli broj?

Snježana: Zapravo nemamo, slavili smo samo prvu i 13. Godišnjicu braka i sad ovu 27. slavimo s prijateljima u našoj kući, u Gorskom kotaru.

Rajko: Marinko i Zecova prva žena Mirjana su nam vjenčani kumovi. Možda si odaberemo nove (smijeh)

Na spomen darivanja, što vam prvo pada na pamet? Što ste pripremili kao znak pažnje za ovu godišnjicu?

Snježana: Volim nakit, ne mora biti zlato, već volim dobru bižuteriju. Rajku sam kupila sako, cipele i kućni ogrtač

Rajko: Pošto smo se zaručili sa satovima, kupio sam joj jedan Swatch sat

Kad se osvrnete na sve te godine koje ste proveli zajedno, biste li išta mijenjali u vašem odnosu? Smatrate li da su neke pogreške bile ključ dugovječnosti?

Snježana: Ima uvijek nešto što s vremenom shvatiš da si trebao drugačije. Dođe vrijeme kad nesvjesno radiš bilancu života, ali najpametnije je nastaviti dalje. Važno je raditi na svom unutarnjem miru, pokušati se zaštititi od negativne energije, raditi dobro, i u lošem vidjeti dobro, jer sve se u životu događa s nekim razlogom.

Rajko: Griješiti je ljudski. I kad ponekad stisneš krivu tipku na klaviru, nisi pokvario melodiju, kad otpjevaš falš može biti simpatično. Ako pogriješiš tonalitet ili ritam, dur i mol, a melodija dobro zvuči, pogreške nema.

Kako ste se uopće upoznali? Sjećate li se nekih sitnih detalja koja samo istinska ljubav ne može zaboraviti? Što ste prvo pomislili kad ste ugledali Snježanu? Jeste li odmah znali da je Rajko onaj ‘za zauvijek’?

Snježana: Kad smo se upoznali imala sam nepunih 19.godina. Bila sam jako zbunjena, kad me pitao kako se zovem pa sam rekla Tamara. (smijeh)

Rajko: Prva misao je bila – s ovom djevojkom bih želio ostariti. Iako smo bili susjedi, upoznali smo se u Primoštenu kad je Snježana došla po autogram za mamu, dala mi je broj telefona, nazvao sam ju nakon turneje i otišli smo na ručak. Jako sam se zaljubio, a nisam smio, jer sam bio u vezi s majkom mog sina Tina. Pet godina kasnije počeli smo živjeti zajedno

Snježana, znali ste da je Rajko već tada na vrhuncu slave. Kako ste se nosili s time shvaćajući što sve slava ima kao neke ‘dodatke’ – nerijetke usamljene noći, sumnjivo društvo i lijepe žene? Rajko, na koji ste način najviše ulijevali povjerenje Snježani?

Snježana: Te ‘dodatke’ je Rajko sve probao prije nego smo počeli živjeti zajedno. Imao je u svakom gradu bivše Juge jednu ili dvije cure, pa se iživio, na moju sreću (smijeh). Inače po prirodi nisam ljubomorna, ne sumnjam i ne vidim u svakoj ženskoj osobi opasnost. Od prvog dana putovala sam s Rajkom na sve gaže, išla sam s njim na sve promocije i događanja, i svima koje smo poznali je to bilo super jer smo funkcionirali kao jedna cjelina, bilo je pod normalno da smo stalno zajedno. Zapravo to su ujedno bili naši izlasci. Na turneji po Makedoniji nisam išla s Rajkom, ali smo po cijele noći pričali na telefon. Računi su bili visoki da boli glava.

Rajko: Kad bi bio na nekoj turneji imao sam potrebu i želju čuti njen glas, zvao bih je danju i po nekoliko puta telefonom, iz Australije, Kanade, a noću bi imali svoje duge noćne razgovore, slao sam joj razglednice i pisma, kupovao suvenire, i neku sitnicu, nikada nije voljela skupe i velike poklone. Eh, da je tada bilo skype-a.

Kako ste gledali na to da Rajko već ima sina iz prethodne veze? Kako se danas slažete s Tinom?

Snježana: Rajkov sin mi nikada nije bio smetnja, dapače. Tin je meni bio Rajko u malom. Naš prvi susret je bio kad je imao svega četiri godine. Nakon samo pet minuta što smo se znali valjali smo se po podu, smijali i igrali. ‘Kliknuli smo na prvu”, ipak djeca osjete vibru koja im odgovara. Tin je prvi razred osnovne škole završio u Hrvatskoj, počeo je rat i majka se odlučila odseliti u Španjolsku. Tin je dolazio jednom godišnje na mjesec, mjesec i pol dana u Hrvatsku na ljetne praznike. Svaki puta bi proveli par dana u Gorskom kotaru, volio je prirodu i kravice i kako je on znao reći miris štalice, a zatim 15 dana na moru. Uvijek smo odlazili na različita mjesta: u Crikvenicu, Murter, Crveni otok, Žaborić, Pag, na Kornate… Uvijek je govorio kako je naše more bistro i čisto i kako imamo puno drveća. Rastanci su mi uvijek bili teški i nedostajao mi je jako. Imali smo prekrasan odnos, bio je poslušno dijete, znao je slušati, pametno dijete, valjda na oca. (smijeh). Nitko ne bi pomislio da nismo mama i sin. Tin je imao šest godina kad smo mu rekli da ćemo se vjenčati, bio je sretan i rekao je da mi želi nositi veo na vjenčanju, čak je ulovio vjenčani buket (smijeh). Kad je napunio 18 godina, tri godine nije htio kontaktirati s nama, rekao je da mu je tako bilo lakše. Kad se za stalno vratio u Hrvatsku bila sam presretna. Danas Tin ima 34 godine, oženio se, ali nismo u kontaktu. Odrastao je čovjek, i valjda ima svoje prioritete, u koje se ne uklapamo ni Rajko, niti ja.

Ljudi koji Vas privatno poznaju znaju koliko oboje obožavate djecu. Kako to da Rajko o vi nikad niste imali klince?

Snježana: Da, obožavam djecu i što mi je još važnije djeca me iskreno vole. Brat se rodio kad sam imala sedam godina i on je za mene bio radost, ljubav i živa moja igračka koju sam mazila i pazila. Odluku da nemamo djecu je donio Rajko, mislila sam da će se s vremenom predomisliti, jer imati djecu mora biti zajednička odluka i plod zajedničke želje. Možda ipak odem na umjetnu oplodnju (smijeh)

Rajko: Sad mi je žao!!!

Jednom ste izjavili da ste opstali upravo zato što ste oboje imali isti cilj? Na što ste to točno gledali ‘istim očima’?

Snježana: Ustati kada poklekneš
Rajko: Pobijediti sve kušnje i da zajedno ostarimo.

Na što ste najponosniji jedan kod drugoga?

Snježana: Rajko ima dobru dušu i srce kao autobus.
Rajko: Na njenu zaigranost, veselje te odanost i vjernost

Snježana, kad se problem ovisnosti pojavio u vašem odnosu, kako ste na to gledali? Jeste li znali za Rajkov problem i prije nego ste se upoznali? Vjerujete li da prava ljubav može pobijediti sve?

Snježana: Rajkova ovisnost je za mene bila veliki šok. Bilo mi je užasno teško, bilo me stid, nisam ništa znala o tome i slijepo sam slušala savjete liječnika i tu sam jako i puno griješila. Kad sam shvatila da je i brat ovisnik, mislila sam da će mi puknuti srce, jer sam osjećala da mama neće izdržati i nažalost nije. Umrla je s 57 godina od infarkta. Prava ljubav je samo malen kotačić koji može pokrenuti nečiju iskrenu odluku.

U najtežim životnim trenucima koje ste prošli u braku, kakve su vam se misli tada vrtjele po glavi i s kakvim ste se razmišljanjima i odlukama nosili? Zasigurno je bilo situacija kad ste htjeli otići, no što je presudilo?

Snježana: U našem braku je bilo kriza, ali kod mene je uvijek tinjala nada da će doći do promjene. Ponovnim okupljanjem stare postave Novih fosila 2005. godine nisam bila oduševljena, posebno ugovorom i odlukama koje je Rajko bez razmišljanja prihvatio. Stalno smo se svađali, Rajko je bio nezadovoljan, i sve više bio svjestan da to nije bila baš mudra odluka. Nakon jedne svađe prvi i jedini puta sam rekla da bira ili ja, ili Novi fosili. On je izabrao fosile i ja sam se odselila iz stana. Bili smo razdvojeni šest mjeseci.

Snježana, jednom ste izjavili da ne volite pretjerano govorili o vašem turbulentnom odnosu jer ljudi ne bi razumjeli, odnosno da nitko ne poznaje Rajka kao vi. Kako biste Vi najiskrenije opisali Rajka, a kako bi on Vas?

Snježana: Rajko je osjetljiva i ranjiva duša, ne voli puno pričati, ne zna se svađati, ali sve uvijek kaže kroz svoje pjesme
Rajko: Tvrdoglava, uporna, pravedna, mrzi laž i nepravdu. Ona je žena koja kad voli, voli zauvijek

Možete li izdvojiti neki trenutak u životu koji vam je bio prekretnica?

Rajko: Najveća i najbolnija prekretnica je bila kada je umro Moka, imali smo puno planova, htjeli smo Moka i ja otvoriti studio skupa sa Želimirom Babogredcem, na kraju je to napravio Zrinko Tutić

Raspad Novih Fosila dosta je utjecao na Rajkovo, ali i Vaše zdravlje. Tako je Rajko proveo nekoliko tjedana na zagrebačkom Jordanovcu gdje se oporavljao od KOPB-a, odnosno kronične opstrukcijske bolesti pluća. Vi ste s druge strane između ostalog oboljeli od kroničnog gastritisa. Što vi mislite što je najviše utjecalo zdravstvene probleme?

Snježana: Dijete sam obične radničke obitelji, bili smo siromašni. Moj tata je od svog poduzeća dobio stan tadašnjeg Fonda solidarnosti, i 1977. godine preselili smo se u vlažne sobe u Novi Zagreb u Travno. Napokon sam imala svoju malu sobu i kupaonicu. Ljudi ne znaju da smo Sanja i ja stanovale u istoj zgradi, išle u istu školu te da je Sanja Doležal bila predsjednica omladine, a ja blagajnica (smijeh). Sanju sam upoznala pet godina prije Rajka (smijeh). Prije 30 godina ušla sam u sasvim novi svijet, ali nije mi bilo nimalo teško, bila sam uvijek blizu Rajka i svi su nas odmah prihvatili kao jedan poseban par. Rajko je od ponedjeljka do petka snimao u studiju. Koncerti su bili vikendima i onda je Rajko odlučio da idem s njim na gaže jer je to bila prilika da budemo više zajedno. Koncerti su završavali kasno i dođeš doma kad se drugi ljudi bude zbog odlaska na posao, zapravo neuredno spavaš i jedeš. Prije četiri godine operirala sam tumor na debelom crijevu i sada je sve je u redu. Na sistematskom pregledu ove godine su mi našli dva čira na dvanaestercu, helio bakteriju i utvrdili kronični gastritis. Uostalom dođe vrijeme kad svatko ima nekih problema sa zdravljem.

Rajko: Majka mi je bila astmatičarka te sam rođen u astmatičnom napadu. Kao dijete godinama sam se liječio na Lošinju te sam uz to i bio alergičan na majčino mlijeko. Cijeli život me pratila alergija, koncerti i putovanja s Fosilima, snimanja u studiju. Imam 63 godine i vrijeme je za penziju.

U kojoj je sad trenutačno fazi spor s Novim Fosilima i za što se vi konkretno borite? Što za vas uopće znači pobjeda ili poraz u ovom slučaju?

Snježana: Ročište je zakazano za kraj siječnja iduće godine.

Rajko: U Zavodu za intelektualno vlasništvo 1990. godine zaštitio sam ime ‘Novi fosili’. Da Moka nije umro zaštitili bi ime zajedno – Moka koji je osnivač Fosila u muškoj i ženskoj postavi i ja kao kompozitor grupe. Da nije bilo Slobodana Momčilovića-Moke, Sanja Doležal nikada ne bi bila pjevačica Novih fosila. Moj izbor je bila Ljiljana Nikolovska.

Kad biste mogli odabrati stihove kojim opisujete jedan drugoga, koji bi oni bili?

Snježana: Rajko nije taj što zlato nudi, nije taj o kom pričaju ljudi, nije onaj što vjeruje u čudo, al voli me ludo. Tekst pjesme ‘Ja nisam taj’ Krste Jurasa.

Rajko: Naša stvar je biti ljubav, naša stvar je biti tijelo. Tekst pjesme ‘Naša stvar’ Zrinka Tutića.

Kako planirate vašu budućnost, što vam je trenutačno u centru interesa?

Snježana: Završili smo adaptaciju kuće u Gorskom kotaru. U proljeće planiramo neko putovanje, možda u Pariz, možda u New York…

Rajko: Nadam se da će biti završena knjiga ‘Poslije svega’ koju piše Toni Volarić, a u planu je i završiti projekt instrumentalne glazbe radnog naslova ‘Tvoje i moje godine’.

Da postoji samo jedna stvar u vašem odnosu koju biste odmah zauvijek izbrisali, koja bi to bila i zašto?

Snježana: Teško pitanje!
Rajko: Ne postoji niti jedna takva stvar.

Napisala: Ana Ismailovski
Fotografije: Privatni album