Make your day different

Logo Cover

‘Oči u oči’ s poglavicom plemena sa stravičnom poviješću

Jedan od najljepših doživljaja na putovanju  po Indoneziji svakako je posjet jezeru Toba, a tamo je naš putopisac imao priliku upoznati pleme poznato po svojoj zlokobnoj povijesti…

Jezero Toba u sjevernom dijelu Indonežanskog otoka Sumatra je, kažu, drugo najveće vulkansko jezero na svijetu. Sumatra je po veličini drugi otok nakon Bornea u Indonežanskom arhipelagu, dok je jezero dugo je oko stotinu km. U njemu se nalazi otok Samosir koji se tradicionalno smatra srcem teritorija na kojem od davnina živi narod Batak. Jezero se nalazi u krateru mega vulkana pa je dosta teško i danas doći do njega.

 

Tako je i narod Batak ostao relativno dugo ne istražen, ali postoji i drugi razlog razlog koji je i mnogo strašniji. Naime za njih se smatra da su bili kanibali što svakako nije ohrabrivalo rane istraživače. Tek oko godine 1863. u regiju dolaze Njemački misionari i pokrštavaju narod, a time i službeno prestaje doba kanibalizma. Potječu od Proto malajskih plemena, a danas ih je oko 6 milijuna i prilično su uspješni u politici i društvenom životu Indonezije. Neki su i danas pripadnici stare religije. Većina su protestanti, a dio i muslimani.

U staro doba su vjerovali kako sve bića posjeduju duh koje svećenik može prizvati uz pomoć ženskog medija. U neku ruku se to smatra religijom animalizma. Živjeli su u selima po nekoliko obitelji/klanova zajedno u dugim kućama (longhouse). Vladar je bio kralj. Kad bi nekog kriminalca osudili na smrt držali bi ga u kavezu i time ga degradirali na nivo životinje. Prije egzekucije bi ga mučili dok tijelo ne oslabi te mu zatim odrezali glavu. Skupili bi krv, srce i organe te bi kralj ponudio za jelo. Svatko je mogao odbiti, no oni koji nisu smatrani su hrabrima i vojnicima te su tako uživali povlašteni status.

via GIPHY

Dakle u toj tradiciji kanibalizam nije značio da su jeli ljudsko meso za večeru već je to bio ritual prilikom kojeg su, kakvo je bilo vjerovanje, uzimali dio duha i snage ubijenog. Danas tvrde da toga više nema. Aktualni kralj koji je pripovijedao tu priču je bio prilično uvjerljiv. Neki izvori tvrde i da su jeli meso, pa čak i prodavali na tržnicama, no kako u doba kada su u regiju nahrupili osvajači Nizozemci nije bilo ratova pa je vrlo upitno gdje bi bio izvor tog mesa. Kolonizatorima i tako nije baš za vjerovati u njihove informacije. Društveno su vrlo razvijeni. Jedan od životnih običaja je bio da je nečije polje obrađivalo čitavo selo i tako se pomagalo svima. Ženili su se izvan svog klana kojem je na čelu bi otac klana. Plaćao se veliki miraz obitelji žene, a ona bi prelazila u klan supruga. Porijeklo je bilo vrlo važno i znalo se obiteljsko stablo generacijama u nazad.

Vjeruju da postoje tri koncepta duha. Tondi je duša ili duh. Daje snagu tijelu, a napušta ga kad tijelo umre. Sahala je duh vlastite snage kojeg nemaju svi. Svi imaju Tondi ,ali ne i Sahala. Begu je Tondi mrtvog pretka. Također vjeruju i u moć magičnog talismana nazvanog Tongkal. Pozdrav naroda batak je vrlo popularan i prepoznatljiv diljem Indonezije. Tri puta se zaviče „Horas“. Za svakog duha jednom.

Kad sam u svibnju 2017.posjetio jezero Toba i narod Batak imao sam priliku razgovarati s kraljem. Bio nam je vodič kroz tradicionalno selo Tuktuk koje bilo središte moći. Vrlo detaljno je opisao običaje od socijalnih do kanibalskih pa smo ih saznali iz pravog izvora.Danas narod Batak živi svuda po Indoneziji, mnogo ih je u vladi u Jakarti. Kažu da ih je mnogo advokata jer glasno pričaju kao da se svade i vrlo su ekstrovertirani.

Jezero Toba je turistički vrlo zanimljiva i bitno jeftinija od Balija i ostalih poznatijih destinacija. Vidio sam podosta bijelaca koji su očito tamo na duže vrijeme. Obala jezera je brdovita ali ima i dosta pješčanih plaža. Klima je vrlo ugodna i nema toliko vlage kao uz ocean. Hrane ima u izobilju i svuda rastu banane, kokosi i riža. Na obali ima podosta hotela i bungalova niže i recimo srednje kategorije što znači da je dug boravak i život prilično jeftin. Posjet jezeru Toba i narodu Batak mi je najbolji doživljaj na ovom putu po Indoneziji u svibnju 2017.

Autor: Vlado Šestan, www.travel-advisor.eu
Fotografije: Vlado Šestan


Hzzo


Slični članci