Kako bi pokazao kako je Hrvatska ima za ponuditi mnogo, mnogo više od osunčanih plažama i luksuzno uređenih konfekcijskih kafića i restoranrana, naš Savjetnik za putovanja donosi listu napuštenih građevina na hrvatskoj obali koje će svojim izgledom i pričom zasigurno probuditi avanturistički duh u vama…

Tvornica torpeda u Rijeci

Iako izgleda kao da će se svaki trenutak srušiti i propasti u more, nemojte dopustiti da vas oronuli izgled tvornice zavara. Ova propadajuća zgrada nekada je bila apsolutni pokretač razvoja pomorskog naoružanja. Smještena u gradu Rijeci, u njoj su se sklapala i testirala prva torpeda. Originalna zgrada sagrađena je 1860-ih., te je brzo omogućila gradu da postane ključno mjesto za proizvodnju i testiranje ovih samohodnih podvodnih projektila. Ovdje je Robert Whitehead, koji je radio na prototipovima Giovannia Luppisa, stvorio i pokrenuo prvi uspješni torpedo. Njegov projektil oblikom sličan ribi revolucionizirao je pomorsko ratovanje. Tijekom 100 godina tvornica je izbacila više od 30 različitih modela. Lansirna stanica koja stoji danas je izgrađena u 1930-ih i bila je u uporabi nešto više od 30 godina. Tvornica je zatvorena 1966. godine, završavajući na taj način slavnu eru proizvodnje ovog oružja. Danas se njezina zgrada raspada, a posjećuju je samo samo povremeni urbani istraživači ili ribari. Njen sadašnji izgled ostavlja dojam apokaliptične pustoši. Ova devastirana građevina ostavlja malo tragova njegove velike povijesne važnosti.

Hotelski kompleks Kupari, Župa dubrovačka

Pet hotela izgrađenih šezdesetih godina, nekad ekskluzivno ljetovalište jugoslavenske vojne elite, danas izgledaju kao da se utapaju u kristalno čistom Jadranskom moru. Ovaj kompleks napušten je već desetljećima. Ovo mjesto uljepšavalo je ljetne praznike tisućama jugoslavenskih časnika i njihovih obitelji. Početkom 90-ih, tijekom Domovinskog rata, jugoslavenska je vojska uništila ovaj rajski resort. Nakon pljačkanja svih pet zgrada, sustavno su spalili hotele. Hoteli-Grand, Kupari, Goričina, Goričine II i Pelegrin – imali su dovoljno mjesta za prihvat 1600 gostiju. Također, obližnji kamp mogao je prihvatiti 4.000 posjetitelja. Istovremeno su izgrađene i brojne luksuzne privatne vile, a čak je i predsjednik Josip Broz Tito posjedovao kuću za odmor u Kuparima. Naselje nije izgrađeno isključivo za vojnu elitu, no kako je popularnost Kupara rasla, rezervacija smještaja je postala sve teža, te se isti moglo dobiti samo preko veze. Danas su ljušture nekad velebnih zgrada obrasle bršljanom, korovom i drvećem. Plaže koje se protežu pred ruševinama ostaju popularne, a ožiljci rata još uvijek vidljivi mještanima i turistima koji često posjećuju prekrasnu hrvatsku obalu.

Haludovo Palace Hotel, Malinska

Smješten na plaži otoka Krka, hotel Haludovo Palace danas više nalikuje na set znanstveno-fantastičnog filma 1970-ih nego na palaču. Kada je otvoren, hotelski je kompleks bio luksuzno odredište po standardima jugoistočne Europe, te je predstavljao najluksuznije mjesto za odmor u tadašnjoj Jugoslaviji. Izgrađena 1971. pod nadzorom arhitekta Borisa Magaša, struktura odlično predstavlja tadašnje arhitektonske trendove, s određenom monolitnom kvalitetom tipičnom za komunističku arhitekturu. Modularni oblici, asimetrične betonske grede i stupovi, te interijeri od drva jasno ukazuju na estetske standarde prošlosti. Godinu dana nakon otvaranja hotela, osnivač časopisa ‘Penthouse’ Bob Guccione uložio je 45 milijuna dolara, proširivši ga s kompleksom ‘Penthouse Adriatic Club Casino’. Kroz kičaste turističke atrakcije, razmišljao je, moguće je poboljšati odnose između SAD-a i Jugoslavije. Ponuda hotela i kasina, uključujući vrhunsku kuhinju, koktel bar, bazen, saune, teniski teren i neprestanu zabavu bili su daleko od mnogih zapadnih vizija komunističke istočne Europe. Dok je Jugoslavija pod ‘dobronamjernim diktatorom’ Josipom Brozom Titom mogla biti vrlo ograničeno i regulirano društvo, stranim je turistima bilo dopušteno kockati se u kasinu. Sportaši, glumci, dostojanstvenici i vođe iz cijelog svijeta provodili su vrijeme u palači Haludovo. Međutim, ovo zlatno doba nije trajalo zauvijek. Kada je izbio rat, regija je postala manje atraktivna stranim turistima. U vrijeme kada je Hrvatska postala nezavisna, hotel je napušten i već godinama je u stanju propadanja. Njegove zapuštene zgrade asociraju na vremensku kapsulu koja predstavlja jedno od najčudnijih razdoblja (i lokaliteta) u povijesti turizma.

Vojne instalacije otoka Visa

Ovaj od kopna najudaljeniji naseljeni otok uvijek je imao velik strateški značaj, što je posebno došlo do izražaja sredinom 20. stoljeća. Podsjetnik na ovo razdoblje je pregršt napuštenih vojnih instalacija razbacanih čitavim otokom. Tijekom Drugog svjetskog rata Vis je pod nadzorom jugoslavenskog čelnika Josipa Broza Tita, koji je počeo uspostavljati nove vojne utvrde po otoku. Nakon Drugog svjetskog rata otok je službeno pripao Jugoslaviji, te postaje središnja pomorska baza. Započinje era izgradnje novih vojnih objekata; impozantni betonski dokovi za podmornice izgrađeni u strmim otočnim stijenama s dugačkim tunelima koji se protežu u unutrašnjost otoka. Također, bunkeri i tuneli prisutni su u svim brdovitim djelovima otoka. Međutim, nakon uspostave hrvatske nezavistnosti početkom 1990-ih, većina građevina jednostavno je napuštena. Neke od struktura prenamijenjene su za civilne potrebe, dok su ostale jednostavno ostale prazne. Danas je Vis tipičan uspavani dalmatinski otočić, s jedinom razlikom što svoju turističku ponudu nadopunjava s turama po napuštenim vojnim instalacijama koje ostvaruju značajan profit.

Tvrđava sv. Nikole, Šibenik

Jedna od najbolje očuvanih utvrda duž hrvatske obale poslastica je za urbane istraživače. Povezana s kopnom samo uskom šetnjicom koja se jedva uzdiže iznad razine mora, ova tvrđava oblikom nalik strijeli igrala je važnu obrambenu ulogu u gradskom fortifikacijskom sustavu. Naizgled neprobojan eksterijer skriva dugačke ciglene hodnike koje bi bilo šteta ostaviti neistražene. Mlečani su izgradili tvrđavu sv. Nikole u 16. stoljeću kako bi blokirali pomorske turske napade i odbili sve potencijalne okupatore. Izgrađena od čvrste mješavine opeke i kamena, njen trokutasti oblik i 32 topa predstavljaju vrhunac obrambene organizacije tog razdoblja. Tvrđava je izgledala tako neprobojno da nitko nije ni stigao testirati njene obrambene kapacitete. Sam njezin izgled bio je dovoljan da spriječi svakog potencijalnog napadača od izazivanja sudbine. Ipak, unatoč nedostatku vojnih djelovanja, vojska je stoljećima održavala tvrđavu koja je naposljetku napuštena 1979. godine. Sada samo urbani istraživači i ini znatiželjnici infiltriraju strukturu. Većina ih do tvrđave dolazi kopnenim putem, iako je moguće prići i s mora. Iznenađujuća prozračnost unutrašnjosti tvrđave je izvanredno dobro očuvana, te se čovjek jako lako može uživiti u ulogu jednog od vojnika brojnih vojski koje su stražarile po njenim zidinama.

Fotografije: Instagram
Autor: Travel Advisor