Osim jedinstvenom i ekskluzivnom ponudom, luksuzna stancija Meneghetti nadaleko je poznata po vrhunskim gastronomskim specijalitetima koji osvajaju izgledom i okusom, ali i vrhunskim vinima čijem zovu ne mogu odoljeti ni oni najistančanijeg ukusa. Da nepce svakog gosta bude u potpunosti razmaženo, jela koja izađu ih kuhinje renomiranog restorana Meneghetti oplemenjuju se odgovarajućim vinima, a za to je zadužen nagrađivani sommelier Filip Božić. U razgovoru za Cover Style priznati poznavalac vina otkrio je sve o svom zanimanju, ispričao kako izgleda njegov prosječni radni dan te izdvojio Meneghettijeve etikete koje svatko treba probati…

U istarskim Balama krije se dobro znano luksuzno imanje Meneghetti koje očaravajućim ambijentom, bogatom gastronomskom ponudom i jedinstvenim sadržajem iz godine u godinu privlači hedoniste iz cijelog svijeta.

Tanjuri koji izlaze iz kuhinje ekskluzivnog hotela prava su poslastica i za oči i za nepce, ali nijedno jelo s menija ne bi bilo potpuno bez odgovarajuće čaše vina s Meneghettijevim potpisom.

Kako bi svaki gost imao prilike uživati vrhunskom vinu koje odgovara njegovom ukusu te se idealno slaže s hranom koju je naručio, u pomoć priskače cijenjeni sommelier Filip Božić.

Nekada konobar, a danas vrsni poznavatelj vina, lani se pridružio Meneghettijevoj postavi. Od tada svojim znanjem pridonosi stvaranju nezaboravnog okusnog iskustva za svakog posjetitelja.

U razgovoru za portal Cover Style strastveni ljubitelj vina ispričao je koje kvalitete treba imati svaki sommelier, kako izgleda njegov prosječni radni dan i s kakvim se izazovima susreće na poslu, ali i preporučio Meneghettijeve etikete koje svatko treba kušati.

Kada ste počeli gajiti strast prema vinima i čime ste se bavili prije nego li ste svoj život odlučili posvetiti sommelierstvu?

Moj životni put je oduvijek bio vezan za ugostiteljstvo. Upisao sam srednju školu za konobara jer sam od malena htio raditi u ovoj industriji. Komunikacija s gostima i njihova reakcija nakon što probaju neko novo jelo ili vino mi je oduvijek bila fascinantna i privlačna.

Nedugo nakon završetka srednje škole roditelji su otvorili vlastiti restoran i tu počinje moja priča. U međuvremenu sam promjenio par objekta, jer sam uvijek želio naučiti i probati nešto novo, a s vinom sam ozbiljnije došao u doticaj prije osam godina u poznatom restoranu Viking u Limskom kanalu. Tamo sam se imao priliku susreti s vinskom listom od 70-ak etiketa.

Prije dvije godine plasirali ste se na drugo mjesto na natjecanju za najboljeg istarskog sommeliera. Je li vam to postignuće otvorilo neka nova vrata na karijernom polju i jeste li osvojili još koju važnu nagradu?

Prvenstva su kao i sve druge igre gdje vlada pozitivna atmosfera i adrenalin koji dijelite s vašim kolegama sommelierima u znanju o vinskoj kulturi. Događaj s kojim sam potvrdio svoj status u vinskim krugovima u Hrvatskoj je zasigurno položen ispit Certified Sommelier pri Court of Master Sommelier u Beču. Za taj sam se se ispit pripremao 12 mjeseci i u trenutku polaganja sam bio peti Hrvat s tom prestižnom titulom.

Kako vaš posao doista izgleda? Opišite nam jedan prosječan radni dan sommeliera.

Radni dan sommeliera traje 24 sata. Konstantno morate biti u toku s novim zakonima i novim etiketama vina, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Dolaskom u sam objekt provjeravate stanje podruma, odgovara li stanju vinske liste koja se daje gostima na uvid i jesu li sva vina na njoj raspoloživa.

Provjeravate jesu li su sve čaše na raspolaganju, jer svako vino traži svoju čašu, kao i dekanteri. U suradnji s kolegama iz restorana sastavlja se lista za sljubljivanje hrane i vina za tu večer ili naredni period i potom tokom samog servisa morate biti na usluzi gostima da pronađete vino koje odgovara njihovom jelu.

Što biste izdvojili kao tri najbolje, a što kao tri najizazovnije stvari u svom poslu?

Ova dva pitanja su usko povezana pa bih odgovorio kako ja zamišljam posao sommeliera. Mi smo zaduženi da oplemenimo hranu chefa kuhinje savršenim izborom vina ili nekog drugog pića. Svakom gostu pristupamo individualno i tako činimo njegov boravak u restoranu nezaboravnim iskustvom koje će pamtiti i ponovno nam se vraćati. Ima puno različitih nepca i u tome jest čar ovog posla. Savršeni pairing ponekad ne odgovara svakom gostu, a mi smo tu da pronađemo alternativu koja će zadovoljiti i one najzahtjevnije.

Koje kvalitete mora posjedovati osoba koja želi uspjeti u vašoj branši?

Prvenstveno Sommelier mora biti ponizan i svjestan da nikada ne može znati sve. U svijetu ima toliko regija, proizvođača i različitih vina da pravi vinski connoisseur mora imati neprestanu glad za novim znanjem i kušanjem novih vinima da bi mogao svojim gostima prenijeti tu emociju u čašu.

Ljetna sezona u Meneghettiju polako se bliži kraju. S kojim ste se izazovima ove godine susreli, a po čemu će vam protekli mjeseci ostati u posebnom pamćenju?

Sigurno neću zaboraviti bezuvjetnu podršku vlasnika bez kojih sadašnji rezultati ne bi bili moguci. Chef kuhinje i ja smo stigli na početku sezone u nepoznato okruženje i moram priznati malo samo strijepili kako će gosti reagirati. Ali kako vrijeme odmiče, njihove reakcije su svakim danom sve bolje i to nam pruža zadovoljstvo i vjetar u leđa da u narednim godina još više zapnemo i učinimo Meneghetti još bolji nego što je sada. Također bih istaknuo sve kolege koji su uključeni u svakodnevni rad, od studenata do vrhunskih profesionalaca koji su na stanciji već dugi niz godina.

Koja biste tri vina iz Meneghettijeve ponude preporučili svakom gostu?

Nekome tko se nije još susreo s našim vinima svakako bih preporučio perijanice. Pjenušac dobiven Méthode Traditionnelle – Meneghetti Classic, potom našu bijelu kupažu Meneghetti White, dobivenu od Chardonnayja i Pinot Blanca, te čuveni Meneghetti Red, bordeaux kupažu koju čine Merlot, Cabernet Sauvignon i Cabernet Franc.

Iskusnim poznavateljima preporučio bih da probaju nešto novo iz naše palete vina. Svakako pjenušac Meneghetti Reserve 2015, odležan ukupno četiri godine prije puštanja na tržište i punjen samo u magnum boce (1,5 l), ili neku od naših malvazija. Black Label Malvaziju koja odležava parcijalno u inoks tanku, parcijalno u drvetu ili pak Moni Emvasis Malvaziju odležanu na vlastitim kvascima.

Foto: privatni album