Nakon što je u svojoj prvoj kolumni za Cover Style pisao o higijeni kralježnice, prof. dr. sc. Krešimir Rotim, ugledni neurokirurg i sveučilišni profesor, otvara temu koja sve češće zaokuplja i pacijente i liječnike: hoće li nas u budućnosti liječiti umjetna inteligencija? Kroz primjere iz svakodnevne prakse, uz prepoznatljivu dozu humora, objašnjava gdje tehnologija može olakšati dijagnostiku, liječenje i administraciju, ali i zašto iskustvo, odgovornost i ljudski odnos ostaju u središtu medicine. U nastavku donosimo njegovu novu kolumnu…

‘Profesore, hoće li me jednog dana liječiti umjetna inteligencija?’

To je pitanje koje posljednjih mjeseci sve češće čujem. I nije neobično. Umjetna inteligencija, popularno nazvana AI, polako ulazi u gotovo svaki segment našeg života, pa tako i u medicinu.

‘Treba li mi uopće više liječnik? Pa umjetna inteligencija već sve zna! Postavlja dijagnoze, predlaže liječenje, preporučuje najbolje liječnike i zdravstvene ustanove. Ukratko, ima odgovor na svako pitanje.’

Da, ali… Stvarnost je, kao i obično, nešto složenija.

Pacijenti se danas s pravom pitaju koliko mogu vjerovati dijagnozama i savjetima koje dobivaju od različitih AI alata. S druge strane, liječnici se sve češće susreću s novim izazovom: kako razgovarati s pacijentom koji na pregled dolazi s već postavljenom dijagnozom, prijedlogom liječenja i uvjerenjem da je računalo možda bolje informirano od liječnika koji sjedi pred njim?

Američki kolege nedavno su mi ispričali zanimljivo iskustvo. Sve više pacijenata, nakon što su sate proveli razgovarajući s umjetnom inteligencijom, ipak inzistira na razgovoru s liječnikom uživo. Dolaze zbunjeni, zabrinuti i zatrpani medicinskim informacijama koje često ne razumiju.

I tu dolazimo do nečega što medicina nikada ne bi smjela izgubiti. I razgovor liječi. Onaj pravi, ljudski razgovor. S liječnikom koji vas sluša, razumije, suosjeća, ponekad tješi, a ponekad jednostavno daje nadu. Jer medicina nikada nije bila samo skup nalaza, dijagnoza i terapijskih postupaka. Ona je prije svega odnos između dvoje ljudi.

Kad medicinska dokumentacija postane arheološko nalazište

Krenimo od jednog sasvim običnog primjera iz neurokirurške ambulante. Dolazi pacijent. Bole ga leđa, trne mu noga, a pod rukom nosi fascikl toliko debeo da bi i sam mogao predstavljati ortopedski problem. U njemu su nalazi, otpusna pisma, osam CD-ova, nekoliko uputnica i račun iz ljekarne koji je nekako stekao status medicinske dokumentacije.

‘Imate li magnetsku rezonanciju?’, pita liječnik.

‘Imam, doktore. Nalaz je ovdje, slike su kod supruge, a lozinka je na starom mobitelu. Mislim da su mi nešto poslali i na e-mail. Ili su poslali nekome u bolnici. Nisam više siguran.’

Zvuči poznato?

U toj naizgled bezazlenoj razmjeni krije se jedan od velikih problema suvremene medicine. Između pacijenta i kvalitetnog liječenja često stoji čitav niz administrativnih i organizacijskih prepreka.

Dokumentacija postoji, ali je raspršena. Pregled je dogovoren, ali nedostaju snimke. Nalazi su napravljeni, ali ih nitko nije objedinio. Upute su napisane, ali ih pacijent nije razumio.

Upravo bi na tom području umjetna inteligencija mogla pokazati svoju najveću svakodnevnu vrijednost.

Dok javnost zamišlja budućnost u kojoj roboti samostalno operiraju kralježnicu, većina liječnika za početak bi bila presretna sustavom koji zna gdje se nalazi posljednji nalaz i koji ne zahtijeva da isti podatak upisujemo četiri puta.

Naravno, još bi bolje bilo kada bi nas sustav na vrijeme upozorio da je neka pretraga nepotrebno ponovljena, da je snimka tehnički nedovoljno kvalitetna ili da se mišljenja različitih specijalista ne podudaraju.

A kada već govorimo o robotima, razjasnimo jednu čestu zabludu. Ne operira robot. Operira kirurg.

Robotski sustavi mogu pomoći u planiranju zahvata, povećati preciznost, olakšati određene pokrete i unaprijediti sigurnost. Međutim, ključne odluke i odgovornost za operacijski zahvat ostaju u rukama kirurga. I tako bi, barem prema mojem mišljenju, trebalo ostati.

Zamislite pregled tijekom kojeg liječnik gleda pacijenta, a ne računalo

Jedna od zanimljivijih primjena umjetne inteligencije već danas je takozvana ambijentalna medicinska dokumentacija.  Naziv zvuči kao nekakva diskretna glazba u čekaonici, ali riječ je o tehnologiji koja može slušati i obrađivati razgovor liječnika i pacijenta te na temelju njega pripremiti medicinski zapis.

U našoj Poliklinici trenutačno testiramo tri takva alata. Njihov je zadatak razgovor pretvoriti u strukturirani medicinski nalaz. Napredniji sustavi mogu predložiti upute za pacijenta, odgovarajuće šifre bolesti, nacrte recepata ili druge dokumente te omogućiti povezivanje s elektroničkom medicinskom dokumentacijom. Naravno, ovisno o programu i načinu njegove primjene.

A sada zamislimo jednu svakodnevnu situaciju. Na pregled dolazi gospođa Maja, svima draga djelatnica na blagajni obližnje trgovine. Već mjesecima bole je leđa, teško ustaje, a posljednjih dana bol se počela širiti niz nogu.

Sjedne nasuprot liječniku i počne pričati. Liječnik je promatra. Gleda kako sjeda, kako ustaje, pri kojim se pokretima mršti od boli. Sluša što joj se dogodilo, koje lijekove uzima, što je već pokušala i čemu se nada. Za to vrijeme računalo diskretno priprema nacrt medicinskog nalaza.

Ne bilježi razgovor o vremenu, zvukove iz hodnika ni usputnu Majinu primjedbu da su rajčice ove godine preskupe. Barem bi tako kvalitetan sustav trebao funkcionirati. Bilježi ono što je medicinski važno.

A liječnik? Liječnik napokon ima vremena gledati svoju pacijenticu. Možda zvuči jednostavno, ali vjerujte mi, to je velika stvar.

Računalo je u današnjim ordinacijama već dobilo toliko pozornosti da se ponekad čini kako je upravo ono došlo na pregled. Liječnik traži nalaze, otvara snimke, provjerava terapiju, upisuje dijagnoze, ispunjava obrasce i tipka po tipkovnici. A pacijent sjedi i čeka.

Pa naša Maja, izlazeći iz ordinacije, potiho promrmlja: ‘Nije me čovjek ni pogledao…’

Upravo bi umjetna inteligencija mogla pomoći da takvih rečenica bude manje. Ne tako da zamijeni liječnika, nego da mu vrati ono što mu u suvremenoj medicini sve više nedostaje – vrijeme za pacijenta.

Pametno računalo ipak treba odgovornog liječnika

Naravno, umjetna inteligencija nije nepogrešiva. Nalaz koji pripremi AI alat liječnik mora pregledati, provjeriti, po potrebi ispraviti i tek potom potvrditi.

Jer ako pacijent kaže: ‘Moja majka operirala je kuk’, sustav to ne smije pretvoriti u podatak da je pacijent operirao kuk. Jednako tako, između rečenica ‘uzima lijek’ i ‘ne uzima lijek’ postoji samo jedna kratka riječ, ali razlika u mogućim posljedicama može biti golema.

Zato umjetna inteligencija može pripremiti dokumentaciju, ponuditi odgovarajuću dijagnozu, predložiti recept ili uputnicu, ali konačna provjera i medicinska odluka moraju ostati u rukama liječnika.

Važno je i pitanje zaštite privatnosti. Pacijent mora znati koristi li se tijekom pregleda umjetna inteligencija, kako se obrađuju njegovi podaci i tko im ima pristup.

U našoj Poliklinici upravo provjeravamo koliko dobro pojedini sustavi razumiju hrvatski jezik, medicinsku terminologiju i specifičnosti našeg načina rada. Jer nije dovoljno da tehnologija bude impresivna na prezentaciji. Mora biti pouzdana u stvarnoj ordinaciji, sa stvarnim liječnicima i stvarnim pacijentima.

Umjetna inteligencija kao liječnikov pomoćnik

U kirurškoj praksi posebno su zanimljivi alati koji mogu povezati više različitih zadataka. Primjerice, pacijent s bolestima kralježnice često iza sebe ima godine liječenja: fizikalne terapije, injekcijske postupke, nekoliko magnetskih rezonancija, promjene lijekova i preglede u različitim zdravstvenim ustanovama.

Kada takav pacijent dođe neurokirurgu, liječnik mora rekonstruirati cijelu priču. Kada je bol počela? Kako se mijenjala? Koji su lijekovi pomogli? Je li fizikalna terapija donijela poboljšanje? Zašto je neki postupak prekinut? Ponekad je to medicina, a ponekad poprilično nalikuje arheologiji.

Kvalitetan AI alat može iz dostupne dokumentacije izraditi vremensku crtu bolesti, odnosno kronološki prikaz pregleda, dijagnostičkih postupaka, terapija i operacijskih zahvata. Uz svaki važan podatak može navesti izvor, upozoriti na nelogičnosti i istaknuti informacije koje nedostaju.

Ako u dokumentaciji nema podatka o učinku neke terapije, ispravan odgovor glasi: ‘Nije zabilježeno.’

Nikako ne: ‘Vjerojatno je bilo bolje.’ Jer popunjavanje praznina maštom pripada književnosti, a ne medicini.

Takav sažetak mogao bi liječniku znatno olakšati pripremu za pregled i omogućiti mu da se usredotoči na ono najvažnije – klinički problem pacijenta.

Naravno, pouzdanost tih sustava treba provjeravati u svakodnevnoj praksi, posebno kada je riječ o propuštenim informacijama, pogrešnim zaključcima ili netočnom povezivanju medicinskih podataka.

Dobar AI alat trebao bi objediniti anamnezu, klinički pregled, radiološke nalaze i tijek bolesti u preglednu cjelinu, ali istodobno jasno pokazati gdje postoje nedoumice.

Umjetna inteligencija može pomoći liječniku da brže dođe do važnih informacija. Ne može umjesto njega preuzeti odgovornost za odluku o liječenju.

Može li umjetna inteligencija bolje očitati magnetsku rezonanciju?

Posebno zanimljivo područje jest primjena umjetne inteligencije u analizi magnetske rezonancije i kompjutorizirane tomografije.

Već godinama razvijaju se i testiraju sustavi koji analiziraju medicinske snimke, prepoznaju određene promjene i pomažu radiolozima pri interpretaciji nalaza.

Ti sustavi koriste metode strojnog učenja, a pojedini su razvijeni na golemim bazama medicinskih slika. Količina podataka na kojoj takav sustav može učiti nadmašuje broj snimki koje pojedini liječnik ima priliku analizirati tijekom profesionalnog života.

To je velika prednost tehnologije. Ali postoji jedna važna razlika: velika količina podataka ne znači automatski i bolje kliničko zaključivanje.

Umjetna inteligencija može prepoznati promjenu na snimci, upozoriti na njezinu veličinu ili usporediti nalaze kroz vrijeme. No za odluku o liječenju potrebno je mnogo više od slike.

Potrebno je razumjeti pacijentove simptome, klinički pregled, njegove životne okolnosti, očekivanja i moguće rizike.

Uostalom, u neurokirurgiji postoji jedno pravilo koje ne bismo smjeli zaboraviti: ne liječimo snimke. Liječimo ljude.

Pacijent s izrazitim promjenama na magnetskoj rezonanciji može imati vrlo malo tegoba, dok drugi s naizgled manjim promjenama može trpjeti snažne bolove i ozbiljna funkcionalna ograničenja.

Zato tehnologija može biti izvrstan pomoćnik u dijagnostici, ali sama snimka nikada ne smije biti jedini temelj odluke o liječenju.

 

Od prvog pregleda do oporavka – može li AI povezati cijeli put pacijenta?

Sljedeće veliko područje primjene umjetne inteligencije jest organizacija i koordinacija zdravstvene skrbi.

Zamislimo sustav koji pacijenta prati od trenutka naručivanja do završetka liječenja. Prije pregleda provjerava je li dostavljena potrebna dokumentacija, podsjeća na pretrage koje nedostaju i objašnjava kako se pripremiti.

Svi znamo onu poznatu situaciju kada dođemo u bolnicu, općinu ili neku drugu ustanovu i shvatimo da nam nedostaje još samo ‘jedan papir’. Koji, naravno, nitko prije toga nije spomenuo.

Umjetna inteligencija mogla bi takve situacije znatno prorijediti. Prije operacijskog zahvata pacijentu može dostaviti upute koje je odobrio medicinski tim, podsjetiti ga na potrebnu pripremu i pomoći u organizaciji pregleda. Nakon operacije može prikupljati informacije o oporavku, stanju operacijske rane, propisanoj terapiji i rehabilitaciji.

Pacijent bi tako u svakom trenutku znao što ga očekuje i koji je sljedeći korak, dok bi zdravstveni djelatnici imali bolji uvid u njegov oporavak.

Jer rečenica ‘Sve vam piše u otpusnom pismu’ često je tek početak obiteljskog vijećanja nad medicinskim izrazima koje nitko u kući ne razumije.

Naravno, takvi sustavi imaju svoja ograničenja.

Ako pacijent nakon operacije prijavi visoku temperaturu, pogoršanje neuroloških simptoma ili druge zabrinjavajuće tegobe, umjetna inteligencija ne smije ostati samo na ljubaznoj automatskoj poruci.

Mora postojati jasan protokol prema kojem se takva informacija pravodobno prosljeđuje zdravstvenom djelatniku. Mora se znati tko prati poruke, kada reagira i kako pacijent može dobiti hitnu medicinsku pomoć.

Jer automatski odgovor, ma koliko pristojan bio, nije isto što i stručna klinička procjena.

U svakodnevnom radu još provjeravamo koliko takvi alati doista ubrzavaju procese, smanjuju administrativno opterećenje i mogućnost pogrešaka.

Tehnologija ima smisla samo ako donosi stvarnu korist pacijentu i zdravstvenim djelatnicima.

Najbolja umjetna inteligencija možda će biti ona koju ne primjećujemo

Kada govorimo o budućnosti medicine, često zamišljamo spektakularne scenarije: robote u operacijskim dvoranama, računala koja u nekoliko sekundi postavljaju dijagnoze i digitalne liječnike dostupne 24 sata dnevno.

Možda će dio toga u budućnosti postati naša svakodnevica. Ipak, osobno vjerujem da će najveću vrijednost imati ona umjetna inteligencija koju gotovo nećemo ni primjećivati.

Ona koja će liječniku pripremiti dokumentaciju, pronaći izgubljeni nalaz, podsjetiti na važan podatak i rasteretiti ga nepotrebnog administrativnog posla. Ona koja će pacijentu pomoći da na vrijeme dogovori kontrolni pregled, prati važne laboratorijske nalaze, razumije preporučenu prehranu ili se lakše pridržava propisane terapije.

Možda će jednog dana, uz naše odobrenje, sama organizirati preglede, podsjećati nas na zdrave životne navike, predlagati dnevne jelovnike ili pomoći u nabavi onoga što nam je potrebno za očuvanje zdravlja.

Ali pritom mora poštovati jasna pravila. Tehnologija treba služiti čovjeku, a ne čovjek tehnologiji.

Pacijent mora zadržati kontrolu nad vlastitim podacima i odlukama, a liječnik nad stručnim postupcima za koje je odgovoran.

Zato se na pitanje s početka teksta – hoće li nas u budućnosti liječiti umjetna inteligencija – ne može odgovoriti jednostavnim ‘da’ ili ‘ne’.

Umjetna inteligencija već mijenja medicinu i zasigurno će imati sve važniju ulogu u dijagnostici, planiranju liječenja, kirurgiji i praćenju bolesnika.

Ali medicina nije samo tehnologija. Ona uključuje iskustvo, odgovornost, povjerenje, intuiciju i ono što nijedan algoritam ne može jednostavno zamijeniti – ljudski odnos.

U ovom procesu svi učimo. I liječnici i pacijenti. Ne moramo biti prvi u primjeni svake nove tehnologije niti moramo nekritički prihvaćati sve što nam se nudi. Ali ne smijemo ni zatvarati oči pred mogućnostima koje nam se otvaraju.

Važno je prepoznati ono što doista poboljšava kvalitetu i sigurnost liječenja. A, možda ćemo jednog dana shvatiti da najveći uspjeh umjetne inteligencije u medicini nije bio u tome što je zamijenila liječnika. Nego u tome što mu je omogućila da ponovno ima više vremena biti – liječnik.

Prof.dr.sc. Krešimir Rotim, specijalist neurokirurg
Poliklinika Rotim & Specijalna bolnica Neurospine

Foto: Tin Bedenko/Poliklinika Rotim