Wimbledonski pobjednik Goran Ivanišević sinoć je u američkom Newportu zakoračio u tenisku vječnost i postao član Međunarodne teniske kuće slavnih. Naš najbolji tenisač svih vremena upisao se u povijest kao prvi Hrvat kojemu je to pošlo za rukom, a u društvo teniskih besmrtnika uveo njegov dječački idol John McEnroe. Legendarni sportaš uveličao je ovaj važan događaj emotivnim govorom koji će se još dugo pamtiti, dotaknuvši se svojih najvećih postignuća, domovine, ali i obitelji…

S odgodom od godine dana zbog pandemije koronavirusa, ikona hrvatskog sporta Goran Ivanišević sinoć je na glamuroznoj svečanosti u Newportu konačno i službeno primljen u Međunarodnu tenisku kuću slavnih.

Uz 49-godišnjeg tenisača u ‘dom besmrtnosti’ uvrštena je i Conchita Martinez, prva Španjolka koja je 1994. osvojila wimbledonski naslov i postigla nevjerojatne rezultate tijekom dugogodišnje karijere.

Proslavljenog hrvatskog sportaša u Kuću slavnih uveo je  njegov dječački idol John McEnroe, a medalju članstva oko vrata mu je objesio predsjednik organizacije Stan Smith. Na cijenjenog Splićanina posebno je ponosna njegova supruga, radijska voditeljica Nives Ivanišević, koja mu je bila pratnja na svečanoj ceremoniji.

‘Volim Gorana Ivaniševića i neizmjerno sam uzbuđen što mogu u Kuću slavnih uvesti nekoga za koga se može reći da je na terenu bio luđi nego što sam ja bio. Puno puta sam igrao protiv njega, gledao ga i komentirao njegove mečeve i moram reći da me uvijek držao na rubu stolca, jer nikada nisam znao što će se sljedeće dogoditi, a nisam siguran ni da je on znao’, opisao je našeg sportskog asa John McEnroe, njegov idol iz djetinjstva.

‘Njegova nepredvidivost je jedan od razloga zašto smo ga voljeli i zašto je bilo toliko teško igrati protiv njega. Ono što je činio na terenu, Goran je radio na svoj način i svakako bi bilo dobro imati takve igrače na turnirima… Ponosan sam što Vam predstavljam svog prijatelja i novog člana Međunarodne kuće slavnih’, zaključio je teniski trener i uveo Gorana Ivaniševića u Kuću slavnih.

Hrvatski osvajač Wimbledona ganuo je svjetsku javnost emotivnim govorom koji će se još dugo pamtiti, a u njemu se dotaknuo svoje dugogodišnje karijere, ljubavi prema rodnoj zemlji, ali i obitelji koja mu je čitav život bila bezuvjetna podrška.

Već u prvim rečenicama svog obraćanja Goran Ivanišević nasmijao je sve nazočne u maglovitoj newportskoj večeri: ‘Ne mislim da sam luđi od tebe, ali sam jako blizu. Volim te, volim tvoj tenis, ti si razlog zašto sam počeo igrati tenis i – da, puno puta sam te pobijedio.’

Zahvalio je predstavnicama skupine ‘Originalnih 9’ za iniciranje promjena u tenisu i za njihovu hrabrost, a Conchiti Martinez je poručio da nema ‘bolje i ugodnije osobe’ kao partnerice pri uvrštenju u Kuću slavnih.

‘Prije 42 godine sam započeo ovo putovanje iz malog grada Splita u Hrvatskoj i danas će ono završiti u Newportu. Na tom putu moram zahvaliti nekim ljudima, s kojima sam prošao kroz dobre i loše trenutke, kroz uspone i padove’, kazao je i potom nabrojao imena svih svojih trenera, ‘jer su mu pomogli da postane igrač kakav je bio’.

‘Laci Kačer, Mek Ercegović, Zoran Ilić, Niki Pilić, Boško Čavka, Balasz Taroczy, Mario Tudor, Vedran Martić i, za mene najvažniji, Bob Brett koji više nije s nama, ali ponosan na mene tamo gore.’

‘Imao sam čast igrati za dvije države, prvo za Jugoslaviju, a nakon toga za Hrvatsku. Iz jugoslavenske momčadi ću spomenuti Bobu Živojinovića i kapetana Radmila Armenulića koji su mi mnogo pomogli. Iz moje hrvatske ekipe, izbornici Željko Franulović i Niki Pilić, Goran Prpić, Bruno Orešar, Ivan Ljubičić, Mario Ančić, Saša Hiršzon, Igor Šarić i Ivo Karlović. Zajedno smo igrali, smijali se i osvojili Davis Cup 2005.’, nastavio je slavni Splićanin i te zahvalio i svim igračima s kojima se susretao na ATP Touru.

‘Neki od njih su mi uništili život. Umalo. Svi su me učinili boljim igračem i zbog njih sam danas ovdje’, poručio je naš najbolji tenisač svih vremena, a zatim je uputio i zahvalu svim prijateljima i navijačima koji su vjerovali u njega i onda kad je to bilo nemoguće, koji su ga dizali kad bi očajavao i koji su za njega uvijek imali lijepe riječi.

‘Nije bilo lako biti moj navijač. Bilo je frustrirajuće, bilo je tužno, vjerojatno se mnogo ljudi razvelo zbog mene. No, jedno je sigurno – bilo je zabavno biti moj navijač’, naglasio je i nasmijao prisutne.

Poseban prostor u zahvali dobili su oni koji su se najviše žrtvovali za karijeru novog stanovnika Kuće slavnih – otac Srđan i majka Gorana: ‘Dvije najvažnije osobe u mojoj karijeri – mama i tata. Dvoje ljudi koji su žrtvovali svoje zdravlje, svoje karijere, svoje vrijeme i davali mi bezuvjetnu ljubav kako bih uspio. Mama i tata, nema tih riječi kojima bih vam mogao zahvaliti, niti mogu učiniti nešto čime bih vam mogao zahvaliti za sve što ste učinili za mene. Kad bih ponovno morao proći ovo putovanje, opet bih vas izabrao za mamu i tatu i opet bismo pošli zajedno. Volim vas i hvala vam na svemu.’

Goran Ivanišević nije propustio priliku posvetiti lijepe riječi ni svojoj djeci – ‘Oliveru, koji je još premali da bi znao tko je njegov otac, ali ga voli’ te sinu Emanuelu i kćeri Amber ‘koji su dovoljno veliki i osjećaju ponos zbog onoga što je njihov otac ostvario’.

‘Kad sam ja počinjao biti dobar (tenisač), ona je još bila djevojčica. Nije znala za mene, niti je znala išta o tenisu. Dvadeset i nešto godina poslije stoji ovdje iznimno ponosna i prelijepa. Hvala ti na podršci i ljubavi’, riječi su kojima je legendarni sportaš opisao svoju suprugu Nives Ivanišević koja ga je slušala iz prvih redova.

Nije zaboravio ni ljude koji su ‘zaslužni’ za njegov povijesni uspjeh: ‘Zahvaljujem wimbledonskom odboru što mi je dodijelio pozivnicu. Ne znam jesu li obavili dobar posao i žale li zbog toga, ali hvala vam dečki – da nije bilo vas, sada ne bih stajao ovdje. Bila je to dobra odluka.’

Goran Ivanišević ostavio je zahvalu i ‘jednom gradu i jednoj zemlji’: ‘Mom rodnom gradu Splitu – gradu koji je dao toliko čudesnih ljudi i čudesnih sportaša. Gradu koji mi je podario najljepše i najsigurnije djetinjstvo, gdje sam mogao postati tenisačem kakav sam danas i kakav sam bio. Sve što sam gradio kroz svoju karijeru donio sam iz tog grada i postao čovjek kakav sam danas. Mojoj zemlji. Znate, mi smo mala zemlja velikog srca. Nikad ne prestajemo vjerovati. Imao sam mnogo uspona i padova, ali nikada nisam prestao vjerovati. Prvi put u životu mogu reći da sam ponosan na sebe.’

Naposljetku, proslavljeni tenisač poentirao je na svoj način, izvukavši iz sjećanja društvo koje ga je 2001. u Wimbledonu vjerno pratilo na putu prema najvećem ostvarenju.

‘Trima Goranima, petorici Gorana, svim Goranima na ovom svijetu – dečki, učinili ste me ponosnim. Činili smo stvari na svoj način, teži, ali bio je to naš način. No, samo ja ulazim unutra. Možete doći posjetiti me, ali ja sam zaslužio ući. Ovo je kraj. Ovo je ostvarenje sna.’

Pogledajte VIDEO:

Foto: Instagram / Video: YouTube