I nakon što je prošlo više od trideset godina od najgore nuklearne katastrofe, ime Černobil i dalje izaziva tihu jezu. Ipak, to ne zaustavlja turiste da posjete mjesto koje je izloženo radioaktivnom zračenjenju, a posjetitelji potpisuju izjavu kojom preuzimaju odgovornost. Naš Savjetnik za putovanja vas vodi kroz povijest, sadašnjost i budućnost mjesta nuklearne katastrofe, a danas turističke atrakcije….

Nakon nadljudskih napora da se prekrije reaktor 4 koji je eksplodirao 26. travnja 1986. godine, uspostavljena je ‘Zatvorena zona radijusa’ oko 400 km, koja se svojim najvećim dijelom nalazi u Ukrajini, ali također i u Bjelorusiji i Rusiji.

Novi trend kojem danas svjedočimo su izleti u ovu zonu, za koje se specijaliziralo čak nekoliko turističkih agencija. Iako zbog rata na istoku zemlje generalan interes turista za posjet Ukrajini opada, ali isto se ne može reći za radioaktivnu černobilsku zonu čiju jezgru osim napuštene elektrane čine i ostaci industrijskog gradića Pripjata.

Strahovi oko ovog zagađenja opravdano traju i danas, prije par godina problem je nastao zbog šumskih požara u Zatvorenoj zoni koja je još uvijek puna radioaktivnog materijala. Ipak, čini se kako je upravo taj strah i adrenalin glavni razlog odazivu velikog broja turista. Postoje čak i hoteli unutar ove zone. Prilikom posjete ovim objektima provode se sigurnosne provjere, a i sami izleti su strogo vođeni.

Posjetitelji putuju na lokaciju autobusom iz glavnog grada Kijeva, a sama vožnja traje dva sata. Jednom kada se nađu unutar zone, turisti potpisuju izjavu kojom preuzimaju odgovornost i koja ih obvezuje izbjegavati kontakt s predmetima i vegetacijom, a čak je i sjedanje na tlu zabranjeno. Napuštanje zone je također strogo regulirano. Turisti se testiraju na radioaktivno zračenje. Ako se oglasi alarm, čuvari čiste pojedinca od radioaktivne prašine prije odlaska. Nagrada za pretrpljene neugodnosti je pristup gradu zamrznutom u vremenu.

Prazni grad Pripjat, evakuiran nakon nesreće, je snimka istočne Europe prije pada željezne zavjese. Post-apokaliptična atmosfera zone ostavlja snažan utisak na posjetitelja. Zahrđala plovila nasukana na obale rijeke Pripjat, vrtuljak koji stoji nepomično stopljen s okolinom koju predstavljaju u međuvremenu izrasla stabla. Tragovi života u bivšem SSSR-u raspršeni su posvuda, od dječjih školskih knjiga do sovjetskih propagandnih plakata.

Černobilska nesreća rangirana je razinom 7, što je najviša međunarodna razina nuklearne katastrofe. Težina njenog pogubnog utjecaja na ekološki sustav izjednačena je s katastrofom 2011. godine u Fukushimi (Japan). Radioaktivnim česticama kontaminirana je kiša i vjetar koji su nosili radioaktivnu prašinu zabilježeni su u Švedskoj i Walesu, a upravo su norveški istraživači bili prvi koji su upozorili Europu na postojanje moguće katastrofe, pošto su Sovjeti u početku cijeli slučaj htjeli zataškati.

Sjećanja na ljudske žrtve i dalje su živa, iako su precizni brojevi žrtava nepoznati. Službene evidencije broje manje od 50 smrtnih slučajeva, od kojih su mnogi vatrogasci poslani da se bore s vatrom u samoj elektrani. No, brojni slučajevi raka (pogotovo štitnjače) u Ukrajini, kao i susjednoj Bjelorusiji i dijelovima Rusije, izravno su povezani s ovom katastrofom. Neke studije povezuju čak 1800 slučajeva raka štitnjače u dječjoj dobi s nesrećom u Černobilu, a po svemu sudeći i taj broj je malen pošto ovakvih slučajeva ima i danas.

Učinci katastrofe na mentalno zdravlje u Ukrajini i šire također su jako izraženi. Ali, posjetitelji koji očekuju da će pronaći spaljenu, nenaseljenu pustoš, iznenađeni su kad jednom uđu u Zatvorenu zonu. Naime, ona je daleko od prazne; radnici elektrane i dalje putuju u i izvan nje. Također, mjesto bogoštovlja, tirkizno – bijela crkva Sv. Ilije nastavlja pružati dobrodošlicu vjernicima. Oko 200 ljudi još uvijek živi u zoni, unatoč vladinim zapovijedima o njenom napuštanju.

Pitoreskne livade unutar zone ne ostavljaju dojam katastrofe. No, vodiči turističkih tura koji češljaju krajolik Geigerovim brojačima ukazuju na pravo stanje stvari. Pozadinska zračenja mogu biti do 10 puta veća od normalne razine. Sporo rastuće vegetacije, posebno sklone apsorpciji radioaktivnih čestica, pokazuju i gore rezultate.

Najzanimljiviji dio Zone je grad duhova Pripjat. Osnovan 2 kilometra od elektrane 1970. godine, grad se uskoro popeo na gotovo 50.000 stanovnika. Cijela populacija je evakuirana nakon katastrofe. Sada napušten i obrastao, Pripjat i dalje sliči razbijenom predlošku tipičnog sovjetskog grada. Posjetitelji se probijaju kroz razbijeno staklo i ulice obrasle vegetacijom. Udžbenici su razbacani u praznim učionicama, a devastirani bazen leži prazan ispod trulih drvenih greda.

Tragovi bivšeg SSSR-a su posvuda: zidovi su oslikani prizorima koji reminisciraju suvremene sovjetske slikovnice, na desetke razbijenih plinskih maski dječje veličine leže posvuda…”To očuvanje komunističkih artefakata i atmosfera, kao i tužna priča koja stoji iza svega toga su razlog zašto su ljudi toliko fascinirani”, kaže Dominik Orfanus, bivši turistički vodič unutar Zone i sada glavni izvršni direktor CHERNOBYLwel.come tvrtke, koja organizira izlete u Černobil od 2008. godine. “Netaknuta priroda, divljina, kontrast prošlosti i sadašnjosti, čine Černobil stvarno zanimljivim fotografima”, kaže Orfanus.

Pripjatski zabavni park je najfotografiranije područje. Službeno otvorenje parka planirano je 1. svibnja 1986., ali grad je evakuiran samo nekoliko dana prije. Automobili u luna – parku sa svojom izguljenom žutom bojom zaustavljeni su na puknutom betonu. Ružičasti kotač vrtuljka postao je gotovo ikona ovog napuštenog grada. Jedva korišten, postao je simbol živahnog grada koji je bio ušutkan zbog katastrofe. Iako je evakuacija trebala biti privremena, građani Pripjata nikada se nisu vratili.

U mjesecima nakon katastrofe, neki su se ljudi vratili zbog pljačke. Stolice su bile istrgane iz kina, a bilo kakve dragocjenosti su također uzete. U nadolazećim desetljećima priroda je sve više preuzimala ove nekad nastanjene prostore. Skitnice se i dalje pojavljuju u Pripjatu – njihove su vizitke boce piva i opušci cigareta razbacani po ruševinama grada.

Dodatnu ukletost ovog grada popunjavaju grafiti koji sada obilježavaju atmosferu ovog mirnog mjesta. Siluete plesnih figurica razbacane su na zidovima zgrada, kao da pokušavaju ostaviti nekakvu iluziju života. U mjesecima nakon nesreće, izgrađen je sarkofag za pokrivanje reaktora 4 prepunog radioaktivnog materijala. Ostala tri reaktora elektrane su još uvijek radila, ali posljednji se ugasio 2000. godine.

Nastojanja da se spriječi širenje radioaktivnih čestice nastavljaju se i danas. Izrađuje se nova konstrukcija za osiguranje reaktora  koja bi trebala zamijeniti dotrajali sarkofag. Završna faza izgradnje gotovo je započela, iako izvješća sugeriraju da treba osigurati dodatno financiranje. Ova nova konstrukcija je dizajnirana da zadrži radioaktivni otpad i spriječi daljnje onečišćenje okoliša. No, što je prilično neobično, sve veći broj posjetitelja područja opisuje Černobil kao mjesto bogate flore i faune koje odiše čistoćom. Na prvi pogled,  černobilsko neobuzdano zelenilo ostavlja takav dojam. Također, zabilježen je i veći broj smeđih medvjeda unutar zone, pogotovo 2014. godine.

Buja li priroda stvarno u Černobilu?’ Postoje izrazito vidljiva smanjenja populacije većine vrsta u zagađenim područjima’, kaže Anders Pape Moller, koji od 1991. godine istražuje Černobil. Moller, viši znanstvenik Francuske nacionalne organizacije za istraživanje CNRS, primijetio je kako čišće površine unutar zone nisu pogođene istim stupnjem. Učinci černobilske nuklearne nesreće na biljni i životinjski svijet – uključujući veće stope tumora i albinizam u lokalnoj populaciji ptica – i dalje se bilježe.

No, i dalje je jaka ideja da prirodne sile mogu popraviti štetu čovjeka. Mnogi turisti u mirnim livadama Černobila traže naznaku upravo te ideje, dajući ovoj katastrofi neko više značenje. Sa statistikom vezanom za Černobil koja se još uvijek žestoko raspravlja i dugoročnim učincima incidenta koji se i dalje mjere, teško je doći do odgovora. Ova ambivalencija sigurno će nastaviti privlačiti posjetitelje iz svih kutaka svijeta.

Fotografije: Instagram
Autor: Travel Advisor