Za Ceciliju Rotim može se reći da spada među one žene koje ruše sve stereotipe. Uspješno, i s nevjerojatnom lakoćom. Ova doktorica znanosti, ravnateljica i suvlasnica Poliklinike Rotim, koju krasi i titula docentice, ponosna je majka i ne manje važno – i supruga cijenjenog neurokirurga Krešimira Rotima. Ipak, Cecilija Rotim danas se može pohvaliti vlastitom impresivnom karijerom i zavidnim poslovnim rezultatima.

Ovoj iznimno lijepoj i njegovanoj ženi zarazne energije kao da je već sam odabir imena Cecilija – odredio budućnost. Uz njegovo se značenje, naime, vežu određene karakterne osobine i vještine kao što su elokventnost, cijenjenost, lojalnost i inicijativa.

Osim po iznimnim poslovnim uspjesima Ceciliju Rotim, rođenu Šibenčanku, nemoguće je ne primjetiti i po uvijek besprijekornom stilu odijevanja. Njezine odjevne kombinacije jedinstvene su estetike i nikad ne prolaze nezamijećeno, uvijek su birane pažljivo i sa stilom, jer ne robuje modnim trendovima i uvijek – baš uvijek izgleda kao da se ne trudi previše.

U jednoj takvoj modnoj kombinaciji dočekala nas je na ulazu u Polikliniku Rotim čiji je ulazni lobby s recepcijom, slučajno ili – ne, stiliziran u obliku kralježnice. Cijeli taj prostor prvi je projekt jedne zdravstvene ustanove u portfoliju arhitekta Ante Vrbana za koji je za ovaj interijer prije dvije godine u Londonu, na natjecanju The European Property Awards, osvojio prestižnu nagradu u kategoriji najljepšeg.

Tu se danas nalazi najmoderniji dijagnostički i rehabilitacijski centar u Zagrebu, opremljen vrhunskim uređajima i tehnologijom za dijagnostiku i liječenje.

U intervjuu za lifestyle portal Cover Style Cecilija Rotim progovorila je o svojim profesionalnim počecima i životu liderice, otkrila je kako izgledaju njezini poslovni dani, koji nerijetko počinju u cik zore i traju duboko u noć, koji ponekad nemaju svoj početak i kraj, kroz koje je naučila i to da sva snaga leži u dobrom timu, ali i kako joj uspijeva uz sve to biti majka i supruga.

Spadate li među one žene koje beskompromisno slijede svoje snove?

Ne mogu reći da slijedim beskompromisno svoje snove, ali ih sigurno slijedim na način da sebe niti malo ne štedim. Puno sam puta bez razmišljanja odabrala ‘teži put’, jer znam da sam nakon svakog izazova samo uspješnija na tom polju. Ne mislim ni da je moj život glamurozan, ponajmanje onda kada s majstorima dogovaram neke preinake u Poliklinici. I ja kuham u ranu zoru ili kao i svaka majka vodim dijete na ‘stotu’ izvanškolsku aktivnosttaj tjedan. Ali na kraju nekako sve uspijem odraditis osmijehom i puno energije.

Koliko ima istine u tvrdnji da ‘kada radiš ono što voliš, zapravo ne radiš‘…?

Kada ste privatnik, onda nema uopće granice između poslovnog i privatnog života, a kada ste medicinski djelatnik, kome je struka poziv – onda su ljudsko zdravlje i život prioriteti. Kod nas je to sve prožeto jedno s drugim i nema jasne granice. Kod mojih je ukućana više liječničke nego bilo koje druge struke, tako da mi sve to živimo zajedno.

Koji je trenutak na vašem životnom putu bio ključan, onaj u kojem ste se zaljubili u posao kojim se danas profesionalno bavite?

Mene je osobno odredila moja struka medicinske sestre. Prvo sam radila kao medicinska sestra na Odjelu za opekline i Jedinici intenzivnog liječenja u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu. Tamo sam ‘ispekla zanat’ i shvatila što mi je još potrebno kako bih nadogradila sebe. Stoga sam nastavila s obrazovanjem, završila prvo pedagošku izobrazbu na Učiteljskom fakultetu, stekla titulu iz Menadžmenta u zdravstvu i EU fondova te postala jedina medicinska sestra koja je uspješno završila Diplomatsku akademiju. Danas sam docentica znanosti i ravnateljica Poliklinike Rotim, što je trenutno moj najvažniji poslovni projekt.

Što biste izdvojili kao krunu svoje karijere – životnog poziva, nešto što vas uvijek iznova može ispuniti ponosom?

Svoju obitelj, koja je uvijek uz mene. Mi svi potičemo jedni druge i motiviramo. S takvim zaleđem je svima lakše i ugodnije, a moj suprug i ja trudimo se biti lideri takvog pristupa, i svima potpora. Sve što radimo, radimo zajedno i kada pogledamo unatrag – svatko od nas Rotima je malo zrno u uspjehu nekog drugog člana obitelji. Poliklinike Rotim ne bi bilo bez moje obitelji i mog tima zaposlenika koji funkcionira vrlo slično.

Opišite nam ukratko kako danas izgleda jedan vaš radni dan, u koliko sati ustajete, čime započinjete dan…?

Svaki dan je posve drugačiji i rijetke kada mogu sve pomno isplanirati. Kada imate veliku obitelj, supruga neurokirurga, vrhunske stručnjake kao partnere i pacijente koji dolaze sa svojim izazovima – niti se ne trudim raditi stroge planove. Imam, naravno, neka mjesečna zaduženja koja obavljam repetitivno kako bi sve to moglo funkcionirati privatno i poslovno, ali ljepota mog posla je upravo u tim izazovima koji se neplanirano događaju gotovo svakog dana, odnosno rješenjima istih.

Kako provodite svoje slobodno vrijeme izvan Poliklinike? Imate li neke omiljene hobije ili interese?

Kada imam malo slobodnog vremena ( a toga je zaista malo! ), onda se maksimalno opuštam uz knjigu ili šetnju šumom. Volim putovati i kada god mogu, ubacim neki ‘city break‘ koji mi napuni dušu.

Kako se nosite s izazovima kao što su stres, imate li neku svoju formulu, nešto što uvijek ‘pali’?

Samo se suočim s njima i krenem ih se rješavati. Znam da olakšanje dolazi odmah po rješavanju problema, imam puno ‘utakmica u nogama’ koje mi daju sigurnost, a i nekoga tko će uskočiti u pomoć kada ja nešto zaista ne mogu. Što također ne smatram krajem svijeta.

U doktorskoj se disertaciji bavite celijakijom koju imate i sami. Kako izgleda vaš život s celijakijom?

Taj život je vrlo izazovan i zahtjeva potpunu posvećenost u mom slučaju od najranijeg djetinjstva. Većinu obroka si pripremam sama, a u brojnim restoranima danas, srećom, već ima iselekcija jela za nas ‘celijakičare’. Priprema obroka unaprijed za dan često je stvarno odlično rješenje,budući da onda uvijek imam spreman neki zalogaj, ali ima i onih dana, priznajem, kada niti ne uspijem vremenski stići pojesti neki obrok. Dan me jednostavno odnese, što baš i nije pohvalno, ali s godinama i boljom organizacijom su se oni ipak drastično prorijedili.

Koliko biti menadžer znači voditi ljude i znati dobro postaviti uloge u timu? Koja je vaša formula?

U našem timu razvijamo neki poslovni odnos koji ima elemente obitelji i prijateljstva. Najvažnija jepritom komunikacija prema zaposlenicima. Najviše volim okupiti cijeli tim i svima u isto vrijeme priopćiti neku novost, promjenu ili plan za nadolazeće razdoblje. To je prilika da čuju informaciju iz prve ruke, ali i kolegij za iznošenje vlastitog mišljenja.

Sjećate li se savjeta koji ste dobili kad je stigao vaš trenutak ulaska u ‘svijet odraslih’, a što biste vi savjetovali mlađim naraštajima, ženama koje žele zaploviti znanstvenim vodama?

Odrasla sam u tradicionalnoj obitelji s puno ljubavi u kojoj su se uvijek znala prava i obveze. Roditelji su me pripremili za ovo što sam danas jer su mi bili oslonac i vjetar u leđa kada sam odlazila iz obiteljske kuće dodatno se obrazovati. Oni su uvelike zaslužni za količinu energije koju imam danas i savjetujem svima da se samo puneenergijom, jer ona je zarazna. Kada imate volje i uporno tražite način, zasigurno ćete uspjeti u svemu što radite. Usput svoju dobru energiju prenosite na sve ljude oko vas.

Danas sve više vremena provodimo na poslu. Na koji ste način uspjeli pronaći balans između poslovnih i privatnih obveza?

Ne težim uspostavljanju neke jasne granice, ali dobro znam koji su moji prioriteti i kod toga nema kompromisa. Obitelj je na prvom mjestu, kao i naši pacijenti i njihovo zdravlje.

U čemu se po vama krije tajna skladnog obiteljskog života? Naime, majke ste, supruga cijenjenog neurokirurga Krešimira Rotima…

Volja, podrška i razumijevanjeem. To je lako, kada imate ove tri komponente. Naša obitelj se nadopunjuje, svi smo jedni drugima oslonac, kao i većina obitelji komuniciramo preko WhatsApp grupe 24 sata na dan. Bude tu i smiješnih situacija, pa ponekad kada napišem kako treba kupit mlijeko, svi dolaze s dvije litre mlijeka kući,…

Koje su prednosti (ili mane!) imati životnog partnera – supruga u istoj ili sličnoj branši?

Trebalo mi je vremena da izađem iz njegove ‘sjene’, odnosno toga da svaki moj uspjeh bude instantno pripisan njemu, a moj trud proglašen ništavnim. Naše društvo, zapravo globalno društvo u cjelini, ponekad bude takvo. No, s vremenom sam se izborila sama za sebe.

Uvijek ste besprijekorno dotjerani. Vaš je modni izričaj poseban, rekla bih – drugačiji. Kako biste ga opisali?

Klasika na moj način, odnosno klasika s dozom moje vesele osobnosti. Moram poštivati kodeks odijevanja moje struke i institucija u kojima radim, ali me to ne sprječava da iskažem i svoju kreativnu stranu. Dobro odijevanje i brigu o sebi smatram jako važnim kotačićima za postizanje poslovnih i životnih ciljeva. Odijelo ipak u jednom dijelu čini čovjeka.

Kako izgleda vaša dnevna i noćna beauty rutina? Što se sve ‘pod obvezno’ nalazi u vašoj kozmetičkoj torbici, a kojim proizvodima tu nije mjesto?

Prije važnih događanja i snimanja prepuštam se u ruke profesionalaca. Uvijek imam dobar ruž, a beauty tretmane obavljam kao kontrolne preglede – odem jednom godišnje na set tretmana kod nas u polikliniku. Imam zahvalnu kožu i kosu, tako da nemam neku kompleksnu beauty rutinu. Smijem se puno, pa su se valjda i bore zaokružile i ne vide se.

Napisala: Sandra Njavro
Foto: Dražen Kokorić/Cover Style