Anita Dujić je izrazito lijepa žena. Ali to nije njezin jedini adut. Iza lijepog lica i savršeno skladnih tjelesnih proporcija, koje joj godinama osiguravaju uspješan posao modela, krije se umjetnička duša i kreativna mlada žena koja, čine se, sve što započne, uspješno i završi. Nije jednostavno pobrojati sva njezina zanimanja. Anita je magistrica ekonomije, bivša blogerica (bila je među prvima!), manekenka, scenografkinja i dekoraterka, dizajnerica nakita…. Upravo je ovo potonje bilo povod našeg razgovora, a onda se, kako to već biva među ženama, isti završio na temama ljubavi, muškarcima i očekivanjima.
Nedavno ste snimili novu kampanju za vlastitu liniju nakita Juno Jewelry, koju obožavaju brojne fashionistice. Kakvu ste poruku željeli poslati imenom nove kolekcije ‘Sinergija’?
Za mene je ova kampanja posebna jer su u njoj sudjelovale moje najbolje prijateljice i mislim da se vidi ta energiju i ljubav koja je među nama prisutna. Naziv Sinergija je došao sasvim spontano kad sam vidjela njih tri na fotki zajedno. Pomislila sam, eto, tako bi to trebalo biti, to je to – sinergija, i to ženska! Nikad, pa tako ni danas, nije bilo lako biti žena, da ne nabrajam razloge zašto je to tako, ima ih podosta, i baš zbog toga trebamo biti podrška jedna drugoj, u svakom smislu, u svakoj situaciji. Voljela bih kada bih što rjeđe čula onu: ‘Žena je ženi vuk’.
Prvi puta niste zaštitno lice već su to bivše manekenke, danas majke i uspješne žene… Što je bilo presudno da se odvažite na takav iskorak?
Mislim da se dobar dio odgovora na ovo pitanje nalazi u odgovoru na prethodno pitanje. Neizmjerno volim svoje prijateljice, ponosna sam na njih i znam da su uvijek tu za mene, kao i ja za njih. Sasvim prirodno mi je došlo da one budu dio ove priče. Iskreno, nisam znala tko bi je bolje, prirodnije i ljepše ispričao od njih.
Gdje ste pronašli inspiraciju za kreiranje ove posljednje kolekcije?
Inspiraciju pronalazim posvuda; najčešće u ljudima, prirodi, raznim životnim situacijama. No, nekako se najviše vodim nekim unutarnjim osjećajem, općenito u životu.
Što biste rekli zbog čega je nakit s vašim potpisom toliko drugačiji, posebniji?
Juno ne mora biti posebniji od drugih, on je jednostavno svoj. Nepretenciozan, nenametljiv, napravljen da se prilagodi onome tko ga nosi, nikako ne obrnuto.
Privatno, kakav nakit preferirate?
Ne nosim previse nakita, ali kada da, onda je to jednako onome što dizajniram. Decentno, minimalistički, sitno. Jako volim sitan nakit, jedva primjetan. Nakit, po meni, treba pričati priču, koju ne mora znati cijeli svijet. Dovoljno je da vi znate.
Imate li neki, vama posebno drag nakit, koji je vaša vječna ljubav, zbog uspomene ili zapisanog sjećanja na neki divni, ali davni trenutak?
Imam, da, smaragdne naušnice i prsten koji mi je otac donio iz daleke Kolumbije, s jednog od svojih putovanja.
Na nakit gledate kao na nešto vječno, a podijelili ste i zanimljiva razmišljanja o ljubavi, usporedivši kolekciju s ‘dugoročnom ljubavi, bez roka trajanja i postavljanja uvjeta’…. Može li i ljubav, ona između muškarca i žene, uistinu biti takva i vječna?
Želim vjerovati da može. Naravno. Iako je to danas jako teško, gotovo utopistički. Živimo u dinamičnom svijetu gdje se sve oko nas jako brzo mijenja, pa tako i odnosi. Po meni je najbitnije pronaći neku svoju sreću, gdje god da ona bila i s kim.
Magistrirali ste ekonomiju, javnost vas je upoznala kao manekenku, a danas i kao dizajnericu nakita… Ipak, čini se da ste uspješni na više područja, radite i kao scenografkinja i dekoraterka seta. Otkud tolika svestranost? Geni, ili…?
Hm, moja mama će na to reći da ‘nisam nikad imala mira, otkad sam se rodila’. Jednostavno volim nove izazove, volim pomicati svoje granice. Život je jedan, prilike dođu i odu, na nama je kako ćemo ih iskoristiti. Oduvijek sam imala potrebu istraživati svijet oko sebe. Nisam statični tip i posao me ispunjava, kao i putovanja. Svi smo mi talentirani za nešto, samo se nekad moramo malo potruditi da otkrijemo što je to točno.
Kad ste se zaljubili u scenografiju?
U scenografiju sam ušla sasvim slučajno, preko bivšeg supruga. On je to ljeto slomio nogu na setu, a trebalo je odraditi reklamu, pa me je zamolio za pomoć. Ja sam taman završila fakultet i gledala što ću dalje. U početku nisam imala pojma kako ću ja to odraditi, činilo mi se nemogućim, ali sam mu s druge strane htjela nekako pomoći. I tako sam, uz njegovu asistenciju preko mobitela uspješno odradila tu reklamu. Nedugo nakon toga su nas zvali da se pridružimo ekipi koja snima Game Of Thrones i eto, tako sve do danas, zadnjih 6 i pol godina. Rad u scenografiji je zarazan, općenito taj način života, pomalo nomadski, koji je mom karakteru privlačan. Svaki projekt je drugačiji, u svakom smislu. Nova lokacija, nova ekipa, novi setovi. Svaki put gradiš nešto iz početka. Odličan osjećaj.
Kako biste opisali svoje posljednje poslovno iskustvo na Visu? Jeste li imali priliku upoznati se ili družiti sa slavnim glumcima koji su stigli ondje zbog snimanja mjuzikla Mamma Mia?
Snimanje na Visu je proteklo odlično, u svakom smislu. Jako sam puno naučila radeći s top ljudima u toj branši, no više od toga ne smijem reći, jer sam pod ugovorom o tajnosti.
Na Visu ste proslavili i 33. rođendan. Čini se, radno… Ipak, po čemu ćete ga pamtiti?
Mogu reći da mi je to bio jedan od dražih rođendana, iako moji bliski ljudi nisu bili tamo, stekla sam neke nove prijatelje za cijeli život. Taj dan su me kolegice odvele na izlet oko otoka i prvi put sam stala na sup i naučila paddle boardati, te se instant zaljubila u taj sport. Vis oduvijek ima posebno mjesto u mom srcu, a nakon ovog projekta još i više.
Nakon dugo vremena uživate status solerice. Koje su prednosti, koje mane singl života?
Svaki period u životu donosi nešto, dobro ili loše. Na nama je da izvučemo najbolje moguće i da naučimo što više. Ne bih govorila o prednostima i manama, to je jako individualni doživljaj i razlikuje se od osobe do osobe. Moja nit vodilja je uživati u svakom trenutku, svakom danu, pogledu, pozdravu, emociji, sitnici…
Što radite, kad ne radite? U čemu uživate?
Haha to je jako rijetko, ali trudim se naći vrijeme za sebe, za bliske ljude, a onda volim biti hedonist do kraja. Uživam u finoj klopi, u kuhanju, plivanju, šetnjama, putovanjima, dobroj knjizi, filmu, izlasku…mogla bih još nabrajati, ali neće vam stati sve.
Kakvi ste kad ste zaljubljeni?
Uh, haha, totalno izgubim glavu, leptirići i sve skupa, ma cijelo životinjsko carstvo! Volim taj osjećaj. Nešto izvanzemaljsko. Dokaz da sve ipak ima smisla.
Kakav vas muškarac može osvojiti, kakav definitivno ohladiti?
Nemam neki određeni tip muškarca, ali se s godinama ukus definitivno izoštrio, ako mogu to tako reći. Volim pažljive, inteligentne, zanimljive frajere, nepristupačne na prvu. Odbija me, arogancija, loš smisao za humor, površnost.
Biste li zbog posla, ili neke nove ljubavi možda, pristali promijeniti adresu, pronaći novi život negdje izvan naših granica?
Morala bih izvagati sve pluseve i minuse, ali bih, da. Dapače, vjerujem da su promjene jako dobre.
Što bi ste rekli danas: poznajete li muškarce?
Donekle. No nikad ne možeš reći da nekoga poznaješ do kraja, posebno ne generalno. Ali apsolutno smatram da su žene i muškarci dva različita planeta. Divno je kad se ta dva planeta sastave i razumiju.
U kakvim ste odnosima s bivšim ljubavima? Da li je uopće moguće prijateljstvo nakon ljubavi?
U korektnim, ajmo reći, kako s kim. U mom slučaju prijateljstvo nakon ljubavi se nije desilo, nikad, što smatram poprilično logičnim. Kada se jedna priča završi, po meni, nema smisla dalje forsirati da se nastavi u nekom drugom obliku. Čemu? Osim kada su djeca u pitanju, to je onda druga stvar.
Da li na rastavu braka gledate kao na poraz?
U svakom slučaju je neuspjeh, ali i to je samo jedna od lekcija koje u životu (neki od nas) moramo proći.
Vjerujete li u instituciju braka budući da mu statistike ne idu u prilog, da se tijekom godine raspadne svaki drugi brak?
Zapravo i ne. Vjerujem u ljubav, u dobar i kvalitetan odnos. To je jedino bitno na kraju dana.
Kad je pravo vrijeme za majčinstvo?
Uvijek i nikad. Ne postoji pravo vrijeme za to. A onda kad se dogodi smo savršeno spremni. To je nešto čarobno, vjerujem, i najbolje je pustiti da se dogodi spontano.
Gdje se vidite u bliskoj, gdje u dalekoj budućnosti?
U svakoj varijanti budućnosti, bilo gdje, se želim vidjeti sretnom. Sreći se mora težiti, uvijek. Što drugo?
Autor: Sandra Njavro
Fotografije: Instagram, Press
