Dubai je grad kontradiktornosti. Sunce prži na najjače, ali sunca nema. Cijelu godinu je sunčano, ali to jadno sunce se ne vidi jer su ga sakrili silni neboderi pa je kad hodate po ulicama uvijek prilično mračno. Iako rijetko tko i hoda po ulicama, jer – nema hodanja u Dubaiju. Vrijeme je u ovo doba godine vrlo ugodno, ali tamo nećete vidjeti zaljubljene parove u šetnji. Možda je razlog tome i to što po šerijatskim zakonima nije dozvoljeno javno pokazivanje naklonosti. I do toga se doista drži…
Doživjela sam to iz prve ruke. Što je vrlo kontradiktorno neslužbenom turističkom sloganu koji kola po svijetu, a on je da u Dubaiju svoju koricu kruha zarađuju najelitnije dame noći. Iako je po šerijatskim, a i po europskim zakonima prostitucija zabranjena – u Dubaiju su prostitutke savršeno integrirane u društvo. Posvuda su. Većinom ih stanovnici Dubaija niti ne primjećuju, navikli su se. Međutim, za nevine oči novopridošlih turista nikako ne može biti normalan prizor da je hotelski lobi pun prekrasno uređenih žena u večernjim haljinama i natapiranom kosom koje, pristojno, na metar udaljenosti udubljeno razgovaraju s muškarcima u japankama i šorcu.
Jasno je da nisu mogli doći zajedno. Ali zato često odu zajedno. Posao je posao. A u Dubaiju se raditi mora jer u Dubaiju nema siromaštva. Zabranjeno je. Bar tako izgleda. Svi izgledaju bogato. Osim Indijaca. Njih je u Dubaiju dvostruko više nego svih ostalih nacionalnosti zajedno. Kažu lokalci da je općepoznata činjenica da je Dubai u rukama Indijaca. Kada sam to čula, onako sam komunistički zaključila da je Dubai u rukama silnih indijskih radnika koji slažu cigle za nebodere i opslužuju hotele, ali mi je uz podsmjeh objašnjeno da tomu baš i nije tako, već da indijski novac pokreće Dubai te su neke od najvećih i najutjecajnijih firmi u rukama Indijaca.
Oni su iz nekih elitnih kasta, a za njih i njihov kapital rade svi drugi ljudi. Svim je radnicima u Dubaiju, osim želje za zaradom, jedna stvar zajednička. Svi su mladi. U Dubaiju nema starih ljudi. Očito svi zarade što su planirali i brže bolje pobjegnu u neke toplije krajeve. U smislu ljudskosti, ne temperature.
A ljudski je osim ljubljenja i pregršt drugih stvari koji su po zakonu u Dubaiju zabranjeno. Naprimjer – svađanje. Svađanja u Dubaiju isto nema. Zabranjeno je. Policija se pojavi trenutačno i sve uključene u svađu strpa u zatvor. Ne pita se tko je kriv. Novčana kazna i deportacija su konačni ishod u najboljem slučaju. U najgorem je nebo granica.
Za toplokrvne mediteranske tipove, savjet je da u Dubaiju više nego igdje drugdje valja češće imati na pameti onu staru izreku ‘in vino veritas’ jer vas njezino prakticiranje može odvesti u zatvor. Ali teško je provoditi politiku ‘necuganja’ jer je alkohol svugdje dostupan. A pogotovo ga je teško izbjegavati ženama budući da je skoro svaki dan negdje ‘ladys night‘ kada piju besplatno.
Suzdržavanje od pijenja alkohola dodatno otežava i jedna od najpopularnijih aplikacija koja je u upotrebi u Dubaiju, a zove se Entretainer. Koristi se za sakupljanje informacija o akcijama i popustima, vodi evidenciju o danima kad je negdje ‘happy hour’, a kad ‘ladys night’. Entretainer je navodno osmislila – pa za velike novce prodala dalje, supruga nekog britanskog biznismena.
U Dubaiju ih takvih ima na tisuće, a zajednički naziv za njih je Jumeirah Janes. To u prijevodu znači; domaćica anglosaksonskog porijekla koja se po cijele dane voza od šoping centra do plaže i nazad po najluksuznijem kvartu u Dubaiju – Jumeirah u ganc novom luksuznom džipu. I to je po meni pravi primjer ostvarenja Dubaičkog sna. Čak te i dokoličarenje u nekom trenutku dovede do bogatstva. Nema ti spasa.
Autorica: Ana Dumančić
Fotografije: Instagram
