Nakon što je u prošloj kolumni duhovita i britka Ana Dumančić, autorica popularnog romana ‘Pravi se da si normalna’, koja posljednje dvije godine živi na dvije adrese, hrvatskoj i turskoj, napisala urnebesno smiješnu kolumnu o modnim trendovima na turskim ulicama, ovoga puta otkriva sve ono modno, ali oku nedostupno. Pročitajte što žene u Turskoj nose nakon prve bračne noći, kad ih gleda samo zaljubljeni suprug…
Zanimljivi modni trendovi na ulicama Turske bili su u tema moje prošle kolumne, a tema ove bit će jednako zanimljiv modni trend za neke privatne trenutke.
Dakle, u prošloj kolumni osvrnula sam se na dva posebno interestantna modna odabira koje sam uočila po ulicama, luksuznim klubovima i šoping centrima velikih gradova u Turskoj, no ne bi bilo fer da se i tog društva izostave trendovi u takozvanoj odjeći za po kući.
Kad sam jednom šetala po središtu drugog najvećeg turskog grada – Izmira, uočila sam da svaki drugi dućan ima jedan izlog krcat preslatkim bejbi ružićastim stvarčicama od kojih dominiraju kovčežićei presvućeni u velur s pripadajućim ogledalom i četkom.
Kad sam ih prvi put vidjela pomislila sam divnog li poklona za moju djevojčicu! Čak sam htjela i ući da vidim koliko košta taj set, no u tome sam spriječena jer su me moji Turci koji su mi bili u pratnji samo blijedo pogledali i objasnili mi da je mojoj maloj ipak još malo rano da se udaje.
Naime, ono što ja nisam znala bilo je da je preslatki kovčežić set za mladenku za jutro nakon prve bračne noći.
Vjerujem da u svim kulturama ima neko nepisano pravilo da žena kad se uda nosi u muževu kuću neki miraz, odnosno dotu koja se može sastojati od nekretnina i pokretnina, zlata, novca i čega već. Ali najčešće se tu radi o plahtama, kuhinjskim krpama, loncima i servisima. Sve to strpano u jedan kovčeg je dota. Bar je kod nas bilo tako kad sam ja prvi put čula za tu riječ. No u Turskoj je razvojni put dote otišao u jednom drugom smjeru tako da je od dote ostao samo simbolični kovčežić. No mladenke u Turskoj u taj kovčežić ne pakiraju dosadne stare krpe pune moljaca i tone posuđa, već seksi spavaćice, ogrtače, četke, ogledala – i ono meni najzanimljivije bejbi roze papučice na malu petu i s cuflekom predviđene za odlazak na toalet nakon prve bračne noći.
Modernim Turcima ti su setovi (uključujući i šlapice) nešto najseljačkije na svijetu i sismbol neke stare kulture, ali meni su upravo fascinantni i navijam da se još dugo održe u upotrebi. Pogotovo u današnje doba kad je javno pokazivanje ženstvenosti ekskluzivno pravo gej populacije i kad je vrhunac ženskog seksipila pripijena kožna minica, zblajhana natapirana kosa, opsceni jezik i bič, mislim da je tradicija kovčežića dragocjenija nego ikad. Jer ima li išta ženstvenije o prizora žene koja u tišini pred ogledalom u spavaćici češlja dugu prirodnu zdravu kosu?
Autor: Ana Dumančić
