Nakon što nas je u svojim prethodnim kolumnama duhovita i britka Ana Dumančić, autorica popularnog romana ‘Pravi se da si normalna’, podučila svim običajima i (ne)običajima u Turskoj, zemlji u kojoj povremeno živi posljednje dvije godine, na red je stigla i ona o noćnom životu u gradu za koji tvrdi da stvara ozbiljnu ovisnost. Naša je Ana opisala mjesta koja se jednostavno moraju vidjeti i doživjeti, a nakon čitanja vjerujemo kako ćete početi s pakiranjem svojih kovčega. Mi samo što nismo!

Vjerujte, postoji razlika između carskih gradova i ‘običnih’ gradova. A ako se negdje to vidi na svakom koraku onda je to bivši Carigrad i Konstantinopol, a današnji Istanbul. U ovom gradu vlada neka atmosfera superiornosti koja je, koliko god može čovjeku ići na živce i tumačiti se kao snobizam, istovremeno i zarazna.
Meni se Istanbul uvukao pod kožu do te mjere da samo tamo želim putovati. Istanbul ima sve; nevjerojatno ugodnu klimu u svako doba godine, more, prekrasnu raznoliku gastro scenu, ludi noćni život, impresivnu povijest glavnog grada poznatog svijeta i kulturne sadržaje koji se ne mogu mjeriti ni s jednim drugim gradom na našoj planeti. A sve to pogoni nekih 20 milijuna ljudi koji ga trenutno nastanjuju. I svi su oni ponosni što su dio tog kotača. Znaju da nema grada do Cari-grada. Ja u šali znam na pitanje kakav je Istanbul odgovoriti da je Istanbul ono kad imaš Hvar u New Yorku.

Ovo je plan za one koji su već bili u Istanbulu i odradili sve one ‘must’ lokacije iz turističkih vodiča. (Ako to niste još uvijek obavili, ovaj tekst ne morate dalje ni čitati jer će vam biti žao.)

Dakle, nakon što ste obavili Hagiju Sofiju, Topkapı palaču, Plavu džamiju, Suleymaniju, vožnju brodom po Bosforu i šetnju po Taksimu, najeli se baklava, ćufta i gumenog sladoleda, i do nemila napili čaja i kave tek onda ste u fazi kad možete krenuti po prijedlogu mog plana. Jer moj plan gore navedeno ne sadržava. Moj plan, kao uostalom i svi moji drugi popisi, sadržava samo ono što ja volim i što bih ja radila. A ja nemam pretjerane ambicije da budem idealan kulturni turist. Upravo suprotno – ako išta volim najviše na svijetu to je onda noćni život i obilaženje raznih klubova, zato je ovo plan za noć. A što po danu? E to si sami smišljajte. A ako i ne smislite ništa uvijek se možete šetati po Bosforu – tu ne možete pogriješiti. Ali nemojte se previše umarati, samo polako, jer u Istanbulu treba štedjeti energiju za noć.

Petak

Ako ste došli direktnim jutarnjim letom Turkish Airlinesa iz Zagreba imate taman vremena da se prijavite u hotel, presvučete u neki casual outfit i krenete ravno pravac Galata kule koja se nalazi u bivšoj talijanskoj četvrti Istanbula na Zlatnom rogu. Ondje se nalazi jazz klub Nardis koji je prilično lako ne primijetiti s ulice jer nema nekog napadnog  nema. A to je tako samo zato što je Nardis tako kultno mjesto da je neonska reklama potpuno redundantna. Uistinu dobre stvari jednostvano nije potrebno oglašavati. A kad si dobar u bilo čemu, e onda u Istanbulu moraš biti ipak još malo bolji jer je tu konkurencija toliko opaka da samo vrhunska kvaliteta opstaje. Donekle je tomu tako jer se ovdje još uvijek nisu izliječili od bizantinskih spletki te,u moru konkurencije koja neumorno proždire, preživljavaju samo najbolji od najboljih. Ostali se poubijaju između sebe. To posebno vrijedi u kulturi. Glazbena scena u Istanbulu može se uspoređivati samo s New Yorkom. I to redovno i čini. A pozornica za taj okršaj dva giganta je sićušni jazz klub Nardis. To je klub gdje se svaku večer sakuplja jazz elita i gdje oni slušaju jedni druge obučeni u traperice. Ako niste velika glazbena zvijezda ipak ćete morati bar nekoliko dana unaprijed napraviti rezervaciju jer klub ima jedva pedesetak stolica raspoređenih na petnaestak stolova, te se redovno traži mjesto više.

Čisto iz kurioziteta, prošli  smo petak upravo ondje sjedili pored Kerema Görseva, turskog pijanista i kompozitora svjetskog glasa. Njega su vlasnici kluba zapravo prepoznali u publici i doveli na tu majušnu pozornicu gdje nam je priuštio par minuta takve glazbene poslastice da nismo znali što nas je snašlo od silnih trnaca po cijelom tijelu.

Subota

Ako ste dovoljno rano pročitali moj plan i napravili rezervaciju u restoranu i noćnom klubu Arabesque koji se nalazi u možda najfinijem dijelu grada po imenu Nişantaşı; bit ćete mi zahvalni. To je mjesto gdje možete odvesti nekoga koga želite potpuno impresionirati. U Arabesqueu se igra sa svih pet osjetila. Vizualno impresivni interijer pun detalja, ludi (jer to se može nazvati jedino ludim) performans svirača, pjevača i plesača te nevjerojatno ukusna hrana u neprekidnim sljedovima servirana na nevjerojatne načine. Primjerice – desert serviraju prelijepi transvestiti goli do pasa tako da šetaju od stola do stola i neku slatku pastu s bademima režu ogromnim zlatnim škarama i stavljaju gostima direktno u usta.

Iza ponoći, kad predstava završi, Arabesque se pretvara u nešto slično našem Maredu samo što umjesto oznojenih tamburaša po restoranu kruže sićušne trbušne plesačice s ogromnim grudima i tankim strukićima koje su tako privlačne, da kada zaplešu, rijetko koja žena može ostati imuna da je ne opčine i ne opčaraju. A kamo li muškarci. Za njih je ta bitka unaprijed izgubljena. Baš kao i moja bitka koju vodim sama sa sobom i pokušavam se uvjeriti da je sasvim u redu, s vremena na vrijeme, poželjeti  otići i nekamo drugo za promjenu. No  jednom kada okusite Istanbu, teško vas išta više može tako impresionirati.

Nedjelja

Ako ste poslušno odradili moj plan onda će vam nedjelja ujutro početi u podne, što je po turskom zimskom računanju vremena dva sata poslijepodne, ali to je idealno! Imate još taman dovoljno vremena da se nabrzinu spakirate i odete u glasoviti hamam arhitekta Sinana prije večernjeg leta kojime će vas Turkish Airlines opet vratiti u Zagreb. Ne morate gubiti vrijeme ni na što. Ne morate se brinuti što nemate kupaći ni šlape ni fen ni ručnik – sve će to oni tamo srediti za vas. A sredit će i vas! U to budite uvjereni. Jer iskustvo ovog hamama nije ona obična turska kupelj koja se tu i tamo i nađe po finijim hotelima, gdje se malo polijevate hladnom vodom u vrućoj kupaonici – već je to potpuno drugi par rukava.

Ovaj hamam već pet stoljeća radi na potpuno isti način – i ne čisti samo tijelo, već i duh. A masaža koja je uključena u cijenu je u najmanju ruku intenzivno iskustvo koje će vas resetirati. Nakon svega što ste vidjeli i doživjeli prethodne dvije noći detoksifikacija se nameće više kao nužnost, nego li kao opcija- Posebice ako se u ponedjeljak ujutro želite pojaviti na poslu i barem donekle funkcionirati. No pripazite, ovaj hamam ima jedno pravilo, a to je da primaju samo parove. Ne morate nužno pokazati vjenčani listi, ali znajte da nažalost – ne primaju ni žene ni muškarce koji su single, tako da ako niste došli u Istanbul u paru ili si pak pronašli partnera u Arabesqueu ili Nardisu, morat ćete hamam odgoditi za idući put. A idućeg puta sigurno će biti, jer turski noćni život baš kao i razni drugi turski običaji, stvara ozbiljnu ovisnost.

Autor: Ana Dumančić
Fotografije: Instagram