Lanjski božićni blagdani u obitelji popularne splitske pjevačice Doris Dragović bili su najgori od svih, jer je tih dana suprug Mario Budimir, bivši vaterpolist, doživio toliko težak infarkt da su ga tri puta vraćali u život, a tek sada, mjesecima kasnije, uspio je otvoreno progovoriti o svemu što se događalo te kobne noći u Splitu. Otkrio je i što mu je naviše pomoglo opet stati na noge.
Kobnog 26. prosinca protekle godine, u splitskom restoranu Duje, proslavljeni bivši vaterpolist i suprug popularne pjevačice Doris Dragović Mario Budimir, doživio je težak infarkt od kojeg se samo srušio na tlo, a da mu pomoć nije pružena odmah i da je bio sam, tko zna gdje bi danas bio.
Mario Budimir,Doris Dragovic
Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL
O tim teškim sjećanjima popularni se Splićanin prisjetio ovih dana u prvom otvorenom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju u kojem je doslovno istresao dušu, strahove, nadanja, ispričao gdje je bio proteklih mjeseci, tko se o njemu najviše brinuo i kako je danas.
‘Da sam bio sam, da mi je pozlilo na ulici, vjerojatno bi se dogodilo najgore, bio bih gotov. Ne mogu to ni izustit, ružno mi je i promislit, ali to je tako. Skočili su mi u pomoć prijatelj Sizgo, Domeniko Sizgoreo, fizioterapeut Hajduka koji zna u tim stvarima reagirat i likar dr. Mladen Buotić… Tri puta su me vraćali u život, gubili i vratili. Sizgo i dr. Buotić bili su mokri ka’ voda od napora, ka’ da ih je netko prosuo. Pričaju mi da me spasilo to što mi mozak ni sekunde nije ostao bez kisika. Hitna pomoć me brzo prebacila u bolnicu. Zahvaljujem mojim prijateljima, zahvaljujem Bogu što me spasio. Da nisu bili oko mene, od prve sekunde, tko bi me spasio, bilo bi fatalno’, s velikom se boli prisjetio ovih dana splitski sportski veteran, legenda kojeg znaju gotovo svi u gradu, i uz kojeg su sve ove mjesece oporavka bili tiho i u nadi da će na koncu baš sve biti u redu.
Kako i jest danas, nakon mjeseci medijske šutnje i oporavka daleko od svih, što je strogo naredila i toga se držala do posljednjeg dana obožavana supruga Doris Dragović s kojom je u braku od 1990. godine.
A koja je svojim glasom, u najkritičnije vrijeme kada je Mario bio u induciranoj komi, dozivala svoga supruga i tako ga glasom vratila među žive kada se nakon svega konačno počeo buditi.
Bili su to trenuci paralizirajućeg straha, za sve oko njega, a, srećom, sportski duh i zapravo zdravo tijelo, pomogli su da se ne dogodi najgore te da se danas legenda Splita osjeća konačno dobro.
U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju osvrnuo se i na tu kobnu noć koje se ne sjeća baš najbolje, iako su mu mnogi trenuci koji su prethodili iznenađujućem infarktu naknadno sjeli na svoje mjesto.
‘Došli smo na Gripe i sad činimo skale na Koteksa, kako to zovemo i ja sam se baš neobično zapuva. Ma zapuva san se za poludit, nikad tako! I kažem stanite malo, ajde stat ćemo… Bilo je ‘ladno taj dan. I mislim se ja ma kako sam se ovo zapuva’? Ispa’ sam iz kondicije, moram počet trenirat. Vratio sam dah i dolazimo mi do restorana Duje i na vratima Neno Pralija, Sizgo moj i Niko Kranjčar. Lijepo se pozdravimo, izljubimo se, jer Božić je, fešta, napravim još korak i padnem. I ja se više ničega ne sjećam. Ničega… Ma baš ničega! Prvo što sam poslije toga čuo bio je glas moje Doris kroz san, u bolnici, dok sam se budio iz kome. Onda sam prepoznao njen glas, sina Borne i brata mi Zlatana. Polako sam se vratio među žive. U međuvremenu…, ma ničeg se ne sjećam. U bolnici su me držali u induciranoj komi i pratili da mi mozak nije oštećen. Pričao mi je Sizgo koliko sam sve prestrašio i kako su pomislili da je u pitanju epilepsija, ma kakvi, nikad ništa slično nisam imao. Bio je to infarkt… Doktori su danas iznenađeni da sam se dosta dobro oporavio, pomoglo je što sam snažan, sportaš. Pušio jesam, a nisam nikad bio od alkohola. Nikotin i loša kvaliteta žila, glavna se žila začepila’, podrobno je pojasnio novinarima što se sve zbivalo, a da bi potom, kroz ležeran osmijeh priznao da je stres prošao. No, i dalje će ljeto provoditi dalje od svoga grada.
‘Samo povremeno sam u Splitu, sad sam bio na festivalu, volim pjesme naše… Ali, u šibenskoj Rogoznici sam najčešće, u vikendici u ovo ljetno doba. Imam obaveznu turu plivanja, tri, četiri kilometra i deset kilometara šetnje. Ne, nije mi trčanje preporučljivo, samo duga šetnja. Bacio sam duhan, cigarete, više ne pušim. Imam ugrađena četiri stenta, osjećam dužnost zahvalit se svima koji su skočili u pomoć, Sizgi i dru Buotiću, operirao me dr. Jakša Zanchi, fala mu i osoblju bolnice na Križinama koje je bdjelo nada mnom dok sam bio u induciranoj komi. Zahvaljujem svim ljudima koji su brinuli. Sad pričam i ne vjerujem da mi se to uopće desilo. Ići ću obavezno zahvalit i Gospi u Sinj, u hodočašće za Veliku Gospu. Išao sam već triput pješke i bos do Sinja, hoću i ovog kolovoza’, obećao je sam sebi.
Foto:Pixsell/Promo
