Šesti dan Sarajevo Film Festivala protekao je u znaku velikih filmskih imena, važnih priznanja i priča koje su se nastavile prepričavati dugo nakon posljednje projekcije. Ipak, jedan od najupečatljivijih domaćih trenutaka pripao je Barbari Noli, koja je crvenim tepihom prošetala u potpuno drukčijem izdanju od onoga na kakvo smo od nje navikli…

Sarajevo ovih dana ponovno živi film od jutra do kasno u noć. Dok se u festivalskim dvoranama razgovara o umjetnosti, karijeri i pričama koje prelaze granice, crveni tepih ostaje mjesto na kojem se filmski svijet susreće s modom i osobnim stilom. Šesti dan donio je upravo tu kombinaciju, snažne riječi Emily Watson, veliko priznanje Asgharu Farhadiju i neočekivanu beauty transformaciju Barbare Nole.

Hrvatska glumica u Sarajevo je stigla povodom premijernog predstavljanja nove regionalne kriminalističke serije ‘Trezor’, a na crvenom tepihu gotovo ju nije bilo lako prepoznati. Barbara Nola godinama je bila poznata po plavoj kosi, koja je postala svojevrsni dio njezina vizualnog identiteta, no sada je svjetlije tonove zamijenila znatno tamnijom nijansom.

Kao potpuna brineta, s mekanim slojevima i šiškama koje uokviruju lice, glumica je djelovala osvježeno i elegantno. Nova boja naglasila je njezine crte lica i očima dala dodatnu dubinu, a pokazala se i kao odličan odabir uoči dolaska jeseni, kada se tradicionalno vraćamo toplijim, bogatijim i zagasitijim nijansama kose.

Nola je s tamnijom bojom počela eksperimentirati još početkom godine, no sarajevsko pojavljivanje pokazalo je kako se sada potpuno odmaknula od plavuše kakvu pamtimo. Umjesto strogo oblikovane frizure odabrala je opuštene valove i duže šiške, zbog čega je cijeli beauty look djelovao prirodno i nenametljivo.

Promjenu je dodatno naglasila efektnom dugom haljinom visokog ovratnika. Glumica je haljinu spojila s razigranim sandalama u nekoliko boja, dok je na ruci nosila niz metalnih narukvica. Rezultat je bio ženstven i pomalo boemski look koji nije djelovao opterećeno aktualnim trendovima, već u skladu s njezinom osobnošću.

Barbara Nola u Sarajevo je stigla kao dio glumačke postave serije ‘Trezor’, projekta koji je prvi put okupio nacionalne televizijske kuće Slovenije, Hrvatske i Crne Gore. Kriminalističku seriju redatelja Matevža Luzara čini pet epizoda, a u središtu radnje nalazi se zaštitarka Sonja, koja se tijekom pljačke zatekne u trezoru.

Događaji koji slijede otvaraju pitanja odnosa pojedinca prema politici, kapitalu i sustavima iz kojih nije lako pobjeći. Uz Barbaru Nolu, u seriji glume Tina Vrbnjak, Nataša Barbara Gračner, Nejc Cijan Garlatti, Petja Labović, Jana Zupančič, Leon Lučev, Aleksandar Gavranić i Mišo Obradović. Televizijsko prikazivanje najavljeno je za jesen.

Dok je Barbara Nola privlačila poglede na crvenom tepihu, jedna od najvažnijih britanskih glumica svoje generacije publici je pokazala mnogo intimniju stranu. Emily Watson, predsjednica žirija Natjecateljskog programa za dugometražni igrani film i ovogodišnja dobitnica Počasnog Srca Sarajeva, održala je masterclass u Bosanskom kulturnom centru.

Razgovor je moderirao producent Andy Paterson, a dvostruko nominirana oskarovka govorila je o odrastanju, obitelji, kazalištu i glumačkom pozivu koji za nju nikada nije bio samo posao.

‘Gluma me spasila’, iskreno je priznala Watson. ‘Omogućila mi je da izađem iz svega što me ograničavalo, da stvorim vlastiti život i istražujem različite ljudske prirode. Zato za mene gluma nikada nije bila samo profesija, već način da pronađem sebe’, objasnila je.

Watson je rođena 1967. godine u Londonu, studirala je engleski jezik u Bristolu, a potom glumu na Drama Studio London. Karijeru je započela u kazalištu te se 1992. pridružila uglednom Royal Shakespeare Companyju. Upravo joj je kazalište prvi put pokazalo da može zakoračiti izvan granica svijeta u kojem je odrasla.

Prvi angažman dobila je u predstavi koja se izvodila u pubu, gdje je upoznala i budućeg supruga Jacka Watersa. Filmski proboj uslijedio je debitantskom ulogom Bess McNeill u filmu ‘Lomeći valove’ Larsa von Triera. Izvedba joj je donijela Europsku filmsku nagradu te nominacije za Oscara, Zlatni globus i BAFTA-u.

Drugu nominaciju za Oscara zaradila je ulogom violončelistice Jacqueline du Pré u filmu ‘Hilary and Jackie’, no tijekom razgovora u Sarajevu naglasila je kako velike nagrade ne smatra nužno dokazom umjetničke vrijednosti jer je filmska industrija snažno povezana s komercijalnim interesima.

Sarajevo Film Festival za nju, kaže, predstavlja nešto potpuno drukčije. ‘Ovdje osjećam nešto mnogo čišće. U središtu su umjetnost, film i ljudi. Postoji stvarna ljubav prema filmu, razgovor i osjećaj zajednice. Sarajevo me podsjeća na to zašto uopće snimamo filmove’, poručila je.

Večer je obilježilo i uručenje Počasnog Srca Sarajeva iranskom redatelju Asgharu Farhadiju. Priznanje za izniman doprinos filmskoj umjetnosti uručio mu je direktor Festivala Jovan Marjanović, istaknuvši kako su Farhadijevi filmovi prešli granice jezika i kultura, a pritom ostali duboko ukorijenjeni u društvima iz kojih dolaze.

Farhadi nije skrivao koliko mu povratak u Sarajevo znači.‘Ovo je poseban trenutak za mene. Riječ je o izuzetno značajnom priznanju i neizmjerno sam zahvalan Sarajevo Film Festivalu što mi ga dodjeljuje. Sretan sam što vidim kako je Festival tijekom proteklih godina oblikovao i razvio svoj poseban kinematografski identitet’, rekao je.

Nakon dodjele prikazan je njegov nagrađivani film ‘Razvod’, potresna priča o bračnom paru u Iranu čiji se odnos urušava zbog neslaganja oko odlaska iz zemlje. Film je osvojio više od 70 nagrada, uključujući Oscara i Césara za najbolji strani film, a sarajevska publika u sklopu programa ‘Posvećeno’ može pogledati i retrospektivu redateljevih ostvarenja.

Emocijama je bila ispunjena i projekcija filma ‘Palestina ’36’ nagrađivane palestinske redateljice Annemarie Jacir. Prije projekcije redateljici Lani Daher uručena je nagrada Fondacije Katrin Cartlidge, a ona je u govoru povukla snažnu poveznicu između Sarajeva i Bejruta.

‘Sarajevo nije samo još jedan grad. To je mjesto koje razumije Bejrut, koje razumije što znači rat, izgubiti voljene, biti raseljen i izgubiti dom, ali i što znači unatoč svemu tome nastaviti stvarati i birati život’, kazala je Daher.

Sarajevskoj publici obratila se i Annemarie Jacir, poručivši kako upravo ona njezine filmove razumije na poseban način – kroz iskustvo naslijeđene traume, gubitka doma i potrage za pripadanjem.

Šesti festivalski dan tako je još jednom pokazao da Sarajevo Film Festival odavno nije samo niz premijera i glamuroznih pojavljivanja. To je prostor u kojem jedna promjena frizure može najaviti novu sezonu i novu životnu energiju, dok nekoliko iskrenih rečenica velike glumice podsjeća da umjetnost ponekad doista može biti način da pronađemo i spasimo sebe.

Foto: SFF