Početak godine često nas na trenutak uspori. U tišini nakon blagdana, prije nego što krenu veliki planovi i odluke, lakše primjećujemo male priče, one koje ne traže pozornost, ali ostavljaju stvaran trag. Upravo takva priča započela je krajem prošle godine, iz jednostavne potrebe da se reagira i pomogne ondje gdje je to najpotrebnije…

Humanitarka Josipa Galić tada se javila poduzetnici Vanji Horvat kako bi joj najavila novi odlazak u Benin, zemlju u kojoj hrvatske misionarke već godinama skrbe o djeci u dva sirotišta.

Ondje svakodnevno brinu o njihovom zdravlju, prehrani i obrazovanju, omogućujući školovanje za gotovo dvjestotinjak mališana, uz stalno oslanjanje na donacije i podršku ljudi dobre volje.

Razgovor između Josipe i Vanje bio je jednostavan i iskren. Govorilo se o djeci, njihovoj svakodnevici, ali i o zdravstvenim problemima koji u tim uvjetima nisu iznimka, već pravilo. Upravo je iz tog razgovora proizašla konkretna odluka, Vanja Horvat odlučila je donirati Zeo prirodnu kozmetiku i druge proizvode na bazi minerala zeolita, prilagođene stvarnim potrebama djece u sirotištima.

U praksi, ova pomoć pokazala se iznimno važnom. Djeca se ondje često susreću s kroničnim infekcijama kože, ranicama koje teško zacjeljuju te ozbiljnim problemima s vlasištem koji nerijetko dovode do gubitka kose.

U uvjetima visoke vlage, prašine i ograničenog pristupa osnovnoj njezi, takvi se problemi lako pogoršavaju i postaju dugotrajni.

Donirani proizvodi korišteni su u svakodnevnoj rutini njege, za smirivanje nadražene kože, čišćenje i zaštitu vlasišta. Kod dijela djece vrlo brzo su primijećeni pozitivni pomaci: smanjenje upala, lakše zacjeljivanje kože te postupan ponovni rast kose.

Osim fizičkih promjena, posebno važan bio je i psihološki učinak, osjećaj da se njihovo stanje može poboljšati i da nisu zaboravljeni.

U toj zajednici, pomoć se nije mjerila kroz brojke ili vrijednost donacije, već kroz male, ali vidljive promjene koje su se osjećale iz dana u dan. Kroz lakši san, manje boli i više samopouzdanja kod djece koja su se ponovno počela smijati bez nelagode.

Ipak, ova priča ne završava u Beninu. Ona se tiho vraća nama i postavlja jednostavno pitanje, koliko je ponekad malo potrebno da bismo učinili razliku? Ne traži velike odluke ni posebne okolnosti. Ponekad je dovoljno pitati, reagirati ili pomoći onako kako znamo i možemo – donacijom, podrškom ljudima koji već neumorno rade na terenu ili dijeljenjem priča koje podsjećaju da solidarnost još uvijek postoji.

Ako svatko od nas u novu godinu uđe s jednom takvom, malom, ali svjesnom odlukom, svijet se možda neće promijeniti odjednom. No za nekoga, negdje, bit će osjetno i nepovratno bolji.

Foto: Privatni album