Danas se filmski svijet oprašta od jedinstvene ikone ekrana, preminuo je Udo Kier, glumac nezaboravnog pogleda, osebujnog šarma i karijere koja je prkosila svim pravilima. Imao je 81 godinu, a iza sebe ostavio više od šest desetljeća rada, preko 200 filmova te naslijeđe koje povezuje europski art, kultne horore i holivudske hitove…
Za publiku koja prepoznaje vrijednost osobnosti i umjetničke hrabrosti, Udo Kier je bio i ostat će simbol glumca koji nikada nije birao sigurniji put, nego onaj koji je bio, zanimljiviji.
Rođen 1944. u Kölnu, u jeku Drugog svjetskog rata, vrlo brzo iskusio je krhkost života: bolnica u kojoj je rođen bombardirana je nedugo nakon porođaja, a on i majka morali su biti spašeni iz ruševina.
Odrastao bez oca, djetinjstvo mu je bilo teško, skromno i bez osnovnih uvjeta, o čemu je kasnije govorio s brutalnom iskrenošću, a toplu vodu nije imao do 17. godine.
Sa 18 godina preselio je u London, kako bi naučio engleski. Ondje ga je slučajno primjetio redatelj koji mu je ponudio prvu ulogu. Tako je počela karijera koja nije bila ni glamurozna ni klasična, ali je zato postala legendarna.
Kierov proboj dogodio se 70-ih, u filmovima koji su tada šokirali, a danas se smatraju kultnim remek-djelima podzemne kinematografije: ‘Flesh for Frankenstein’ i ‘Blood for Dracula’.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Likovi koje je igrao bili su groteskni, teatralni, zavodljivo jezivi, a upravo je ta kombinacija stvorila njegovu prepoznatljivost.
Njegov stas, prodoran pogled i pomalo demonska elegancija učinili su ga drugačijim od svih. Publika ga nije pamtila zato što je bio tipični protagonista, nego zato što ga se nije moglo zaboraviti.
Vrlo brzo postao je miljenik europskog art filma. S legendarnim Rainerom Wernerom Fassbinderom pojavio se u više projekata, a zatim započinje duga i plodna suradnja s danskim provokatorom Larsom von Trierom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
U njegovim filmovima poput ‘Melancholije’, ‘Dogvillea’, ‘Nymphomaniaca’ ili ‘Plesa u tami’, Kier je bio savršeno oruđe za uloge neobičnih, pomaknutih, ponekad suptilno zastrašujućih karaktera.
Istovremeno, Kier se pojavljivao i u američkim hitovima. Publika ga je pamtila iz ‘Ace Venture’, ‘Bladea’ i ‘Armageddona’, gdje je u kratkim, ali upečatljivim ulogama ostavljao trag koji su mnogi vodeći glumci tek pokušavali postići.
Kier je često govorio da voli horor jer ga se publika bolje sjeća. Nije se bojao ekscesa, groteske ni provokacije. Otvoreno je živio kao gej muškarac i tvrdio da ga seksualna orijentacija nikada nije ometala u karijeri: najbitnije je, kako je govorio, ‘da odradiš dobar posao’.
Odbijao je ukalupljenost u glumi, u životu. Zato je bio umjetnik u punom smislu te riječi, ne kompromisni izvođač.
Od podrumskih horora do filmskih festivala, od nezavisnih produkcija do Hollywooda, malo je glumaca prošlo put tako širok, beskompromisan, autentičan. Kierovo naslijeđe nije samo u filmovima, nego i u načinu na koji je interpretirao glumu: kao prostor slobode, pomaknutosti i iskrenosti.
Foto: Instagram
