Vlado Šestan, najuspješniji domaći putopisac, influencer i osnivač portala Travel Advisor, kao i jedne od najvećih travel zajednica u regiji – Facebook grupe ‘Savjetnik za putovanja’ s više od 200.000 članova, ekskluzivno za Cover Style napisao je svoju novu moto-kolumnu. Iz srca Amerike, sa slavne Route 66 gdje je putovao sedam dana, prenosi doživljaje koje mogu razumjeti samo oni koji su osjetili zvuk motora pod sobom, vjetar u licu i beskrajno dugu cestu pred sobom…
Duboki zvuk motora, vjetar u kacigi i cesta koja se gubi u daljini, znaš da si krenuo na nešto više od običnog putovanja. Voziš li Route 66 kroz Illinois, imaš osjećaj da si ušao ravno u srce američke legende.
Početak svega je u Chicagu, kod znaka ‘Route 66 Begin’ na križanju Adams Street i Michigan Avenue. Stojim uz Harleyja, osjećam vibracije i znam da počinje tura koju mnogi sanjaju, a rijetki doista dožive.
Urbanim dijelovima Chicaga prolazim pored nebodera i plaža uz ogromno jezero, koje djeluje kao more. Spremam se za tjedan dana i tisuću kilometara. Krajolik se brzo mijenja, predgrađa ustupaju mjesto ravnicama i farmama, ogromnim traktorima, pick-upovima i drvenim kućama s obaveznom američkom zastavom na trijemu. Cesta je dvotračna i tiha. Nas desetak u koloni pratimo vodiča, a kombi s našom prtljagom slijedi nas.
Noćenja su organizirana u jednostavnim, ali urednim motelima. Ručamo i večeramo u lokalnim restoranima, od kojih su mnogi pravi vremeplovi iz 30-ih. Hrana je klasična: hamburgeri, meso, krumpirići i nezaobilazni slatkasti umaci – čak i na salatu.
Ruralna romantika Route 66
Izvan Chicaga počinje pravi šarm. Joliet, Pontiac, Wilmington – svaki gradić ima svoju priču. Gemini Giant, 9 metara visoki astronaut uz retro drive-in, podsjetnik je na doba kad je sve bilo veće i smjelije.
U Jolietu posjećujemo zanimljiv muzej o Route 66 i stari zatvor u kojem je sniman film ‘Blues Brothers’. U Pontiacu prisustvujemo koncertu u gradskom parku, okruženi muralima i ljudima koji ne štede na burgerima, pick-upovima i zastavama.
Sljedeća postaja: Atlanta, Illinois, još jedan muffler man, Bunyon Giant, koji drži hot dog. Preko puta su još tri diva iz zlatnog doba reklama. Danas su oni glavna atrakcija Mother Roada.
Navečer, u Collinsvilleu, Neon Sign Park sjaji u nostalgiji. Stari neonski znakovi motela prikupljeni su kao muzej na otvorenom. Posjećujemo i nekoliko starih benzinskih stanica koje sada vode bivši vlasnici — prodaju suvenire, pričaju priče.
Springfield i country hrana
Springfield, rodni grad Abrahama Lincolna. Ručamo u Stadium Smokehouse Baru, gdje je pjevao Johnny Cash. Klasičan američki meni: meso, krumpir, cola. Najjači utisak ostavlja Cozy Dog Drive-In, izvorni dom hot-doga na štapiću. Svaki zalogaj vraća te u 50-e.
Put vodi do Pink Elephant Antique Malla. Roza slon je atrakcija koja se ne propušta. Osim sladoleda, tu su restoran i trgovine sa starinama. I, naravno, fotografiranje uz vanzemaljce i leteći tanjur.
Povijest utkana u asfalt
Svakog dana nova iskustva. Cesta te uvuče, čak i hamburgeri više ne smetaju. U Litchfieldu ručamo u Ariston Caféu, najstarijem restoranu na Route 66. Toga dana smo imali sreće, trkalište za Indy i NASCAR aute bilo je slobodno pa smo mogli isprobati nekoliko krugova na Harleyjima. Vožnja po ovalu? Iscrpljujuća, ali neponovljiva.
Naš put završava uz moćnu rijeku Mississippi. Nakon Altona stižemo u Grafton, gdje nas čeka posljednje noćenje. S brdašca iznad rijeke, uz pivo i zalazak sunca, sve dobiva filmsku notu. Tih krajolik, vinogradi, miris večeri, savršen kraj avanture. U blizini, večer u vinariji uz vatromet zatvara ovo putovanje. Zadovoljstvo i umor u idealnom balansu.
Vodič kroz legendu: savjeti za putnika
Najbolje razdoblje za put je između svibnja i rujna. Dnevno oko 200 milja (320 km) odličan je tempo. Aplikacije posvećene Route 66 olakšavaju snalaženje. Kaciga nije svugdje obavezna, ali je preporučljiva. Ceste su uglavnom ravne, vožnja je lagana, a promet defenzivan i prijateljski. Na križanjima sa znakom ‘Stop’ svi staju i puštaju po redu dolaska.
Moji suputnici nisu bili klasični bajkeri, baš kao ni ja. Harley nije lagan za voziti, pa treba priprema. Ja sam tjednima prije trenirao leđa, vrat i ruke, a svejedno mi nije bilo dovoljno. Motor je velik, trom, i sve treba raditi s mjerom. Nema naglih pokreta, sve ide polako. Brzina? Do 90 km/h i svi je poštuju. Preteći se može tek kad ima više traka i da, može i s desne strane.
Priča za cijeli život
Vožnja Route 66 kroz Illinois nije samo tjedan dana na motoru. To je putovanje kroz vrijeme i prostor, spoj nostalgije, slobode i tihe američke romantike.
Ovdje se spajaju ogromne skulpture, beskrajne ravnice, moteli u retro stilu, dim s roštilja, neonski znakovi i tišina rijeke Mississippi. Sve to zajedno tvori iskustvo koje mijenja. Jednom kad osjetiš vjetar Route 66 pod kacigom, znaš: to je avantura koja ostaje za cijeli život.
Pripremio: Vlado Šestan
Foto: Privatna arhiva
