Imam tu sreću da me prijatelji i kumovi mog starijeg sina (mlađi je mlađi dvije minute!) – vole. Pa kad ih ljubav prema svemu azijskom ili poslovne obveze odvedu na drugi kraj svijeta, na jedno duže vrijeme, onda me pozovu. Evo, treći put u šest godina. Ja se tom pozivu i silnoj želji opirem jedno kratko vrijeme, upravo onoliko koliko traju moje duboko ukorijenjene sumnje da svi koji ostaju – ako ja isparim na neko vrijeme – bez mene neće ‘preživjeti’. Da sam jednostavno nezamjenjiva, da će djeca popustiti u školi, da domaće zadaće neće biti napisane, da će mojim blizancima PlayStation biti više u rukama – nego lektira, a o higijeni u stanu bolje da ne mislim….
Ali, i prije nego bi spustila slušalicu ja bi odlučila. Idem. Znam da će preživjeti. Svi! I onda već prema uhodanom scenariju život mi se pretvara u rock’n’roll jer tu neprespavanu odluku treba nekako saopćiti ocu naše djece (lak posao!), ali i mojoj mami (jako, jako težak posao!), jer mama ko mama razmišlja unaprijed o svim mogućim nevoljama. Za razliku od mene ona vrlo dobro zna da će djeca preživjeti, ali što o onim silnim opasnostima od terorizma, otmicama aviona, raznim nevoljama po zračnim lukama… U tim se strahovima toliko pogubi da se ponekad ne stigne veseliti mojoj radosti. Ok, ovoga smo se puta čak i izgrlile, i vjerujem da je veseli što ću zimu zamijeniti ljetom, dobro nahraniti dušu, a narednih deset dana provesti uglavnom u smijehu.
Da, mi se na Tajlandu stalno smijemo. Ok, dopuštam si laskati da to nije samo zbog okoline, da ima nečeg i u prirođenoj duhovitosti. Ali oni mudriji objasnili su mi da se Tajlanđani stalno smiju jer im je stalno sunčano. Tako da i onima najsiromašnijima osmijeh stalno pleše oko lica. Nema tamo osobitog luksuza, mora ga se potražiti. Rijedak je poput rijetkih ptica. Ali nema ni depre. Mada, neki će Koh Samui nazvati Saint Tropezom Istoka ali isključivo zbog najvećih svjetskih hotelskih brendova koji su se ondje smjestili i čine tek dašak luksuza unutar tropske prirode.
U nano sekundi stojim ispred otvorenog kovčega nakon što sam odgledala neke od najnagrađivanijih filmove s ovogodišnjih Oscara. Prigodno mi je u misli ušetala slavna Meryl Streep (silno me veseli da će glumiti u drugoj sezoni serije ‘Big Little Lies’), i njezino otvoreno pismo, u kojem je prije tri godine sažela sva zrnca mudrosti nakon brojnih životnih lekcija, a koje mi je, eto, baš sad trebalo kako bi dodatno nabildala ispravnost odluke jer odlazim (ne zauvijek!), i ostavljam presretnu djecu presretnom ocu, kojeg obožavaju. Da, da, da…i što sam davno odlučila sve što i Meryl, da napokon malo, zaista malo mogu ugoditi i sebi. Razmaziti se. Jer, kako kaže ona između ostaloga:
‘Više nemam strpljenja za neke stvari u životu!’ Ne zato što sam postala arogantna, nego jednostavno zato što sam došla do točke kada više ne želim gubiti vrijeme na stvari koje me čine nezadovoljnom ili tužnom. Ne trošim više ni sekundu na one koji mi lažu ili pokušavaju manipulirati. Ne želim više biti u blizini onih koji se pretvaraju, koji su nepošteni ili površni. Ne toleriram akademsku aroganciju i ne prihvaćam popularnu trivijalnost. Mrzim konflikte i usporedbe! Vjerujem u svijet suprotnosti i zato izbjegavam ljude krutih stavova i nefleksibilnih osobnosti. U prijateljstvu ne toleriram nedostatak odanosti i višak izdaje.’ Točka. Više se ne vraćam na preispitivanja. Al taj kovčeg i dalje zjapi prazan ispred mene. Dubokim očajem.
I evo me, Koh Samui, otok čije ime u prijevodu (ne) slučajno znači – rajski, dočekao me, onako divan i topao. Pijesak mekan poput dječjeg pudera, azurno plavo more, ukratko – oaza za hedoniste nabrijane na senzacionalne masaže, koje su vrlo jeftine, i vrhunsku gastronomiju, sva čuda tajlandske tradicije i beskrajno kreativne arhitekture.
Zovem djecu, nemaju vremena za razgovor, zovem im tatu i u razgovoru naslućujem da im drži stranu uvjeravajući me da je sve – ok. I ja mu vjerujem. Ovaj put. Jer tako želim. Jer su svi živi i zdravi. Jer sam u raju, okružena s 50 nijansi plave čiju savršenost remete tek boje mojih koktelčića.
PS: Pročitala sam negdje da kuće ovdje imaju David Beckham, da je svila gnijezdo i Julia Roberts, a i svjetski model Heidi Klum, da su česti gosti pjevačica Samantha Fox, glumci Kevin Spacey, William Hurt, Mickey Rourke te zvijezde Formule 1 Jenson Button i Lewis Hamilton. E sad, sretnem li nekog na plažama, koje su poznate po nenapučenosti, slijedi fotka, naravno!
Do čitanja,
Sandra Njavro
Foto: Lućana Mirko
Haljina: KRIE
