Niste bili u Lisabonu? Ova će vas kolumna dr. med. Siniše Glumičića zasigurno navesti na razmišljanje da u skoroj budućnosti posjetite Portugal, zemlju sunca i iskrenih osmjeha, čiju prijestolnicu nazivaju gradom s dušom. Liječnik, koji iza sebe broji nešto manje od trideset godina profesionalnog rada iz područja estetske kirurgije, koji o ljepoti zna gotovo sve, ovoga je puta i sam bio impresioniran čudesnim prizorima, a po povratku sa simpozija, i prije nego je ponovno odjenuo liječničku kutu, otkrio je u svojoj drugoj kolumni za Cover Style što sve treba vidjeti u Lisabonu, koje se slastice naprosto moraju isprobati, ali i gdje se nikako nije pametno uputiti u štiklama. Ovo je potonje, naravno, preporuka svim ženama, kojima je, uostalom, Glumičić najbolji prijatelj i omiljeni doktor.

Kontinuirana edukacija jedan je od imperativa u medicini, a posebice u estetskoj kirurgiji, posebno kad se uzme u obzir cijeli niz novih materijala, injekcijskih terapija i raznih metoda pomlađivanja koja su nam prezentirana i servirana svake godine na brojnim kongresima i simpozijumima. I da čovjek želi ne može stići obići sve te simpozije i kongrese tako da već dugi niz godina nastojim spojiti ugodno s korisnim i biram one kvalitetnije simpozije koji se ujedno održavaju u gradovima i zemljama koje nisam imao prilike posjetiti.

Upravo zato sam bio vrlo sretan kada sam dobio poziv za simpozij u Lisabonu, Portugalu—prekrasnoj zemlji punoj sunca i veselih ljudi koju su mi mnogi prijatelji toliko ishvalili da sam samo čekao priliku da odem. Simpozij prošlog vikenda u Lisabonu i prezentacija estetskih- kirurških novina bila je upravo ta prilika i direktnim letom iz Zagreba, za tri sata, sletjeli smo u Lisabon; pun sunca, i mirisa mora i soli u zraku.

Ogromna rijeka Tagus (Rio Tejo) u Lisabonu se ulijeva u Atlanski ocean i impresivne je veličine. Cijeli je grad Lisabon sagrađen na brdašcima i u prvi mah me je podsjetio na brda San Francisca. Stare zgrade vrlo su dobro sačuvane i većina ih ima fasadu izrađenu od prekrasnih keramičkih pločica, dok su nogostupi u pravilu od ručno obrađenih i slaganih kamenih komadića što cijelom gradu daje jedinstven šarm.

No, na tim nogostupima hodati u štiklama je doslovno nemoguće tako da nećete nigdje vidjeti ženu u petama.

U slučaju kiše koja je pak u Portugalu izrazito rijetka pojava ( zadnja kiša, rekli su mi u hotelu pala je prije 6 mjeseci), kameni nogostupi postaju opasni po život, zbog sklizanja i neravnina.

Ima izrazito puno slastičarnica/ pekarnica a specijalitet koji se mora probati je Pastel de nata, kremasta portugalska slastica od slatke kreme kojom se ispunjava ‘lončić’ od lisnatog tijesta. Kad probate jednu, odmah kupite i drugu jer će te jedva čekati zagristi i u nju. Drugi specijalitet su sardine. I to sardine na sve moguće načine; od super šarmantnih konzervi sardina koje se prodaju na svakom ćošku do sardina kao predjela, glavnog jela. Sardine na ovaj način, sardine na onaj način..nema kraja opcijama.

Riba je općenito zastupljena i izvrsno pripremljena i svježa u svim restoranima koje smo posjetili,a i Portugalski pršut može stajati uz bok španjolskoj pata negri. Pri tom su cijene vrlo primjerene i dostupne. Uz brojna turistička mjesta u samom Lisabonu i njegovoj okolici, gdje se nalazi i Fatima, svjetski poznato i priznato mjesto hodočašća, meni je bilo najinteresantnije posjetiti Nazare.

Naime, Nazare je malo ribarsko mjesto oko 80 km sjeverno od Lisabona, na samoj obali Atlanskog oceana, sa oko 15 000 stanovnika. Takvih zgodnih ribarskih sela i gradića ima na pretek, no upravo na plažama koje okružuju Nazare, stvaraju se najveći valovi na svijetu.

Svojom visinom ovi valovi dostižu i više od 30 metara i doslovno su smrtonosni ako se nadjete pod njima. No upravo su oni i izazov najvještijim svjetskim surferima, te je američki surfer Garrett McNamara 2011 godine uzjahao i i uspjesno odsurfao do sada najveći zabilježeni val od 30 metara.

Interesantno je kako starosjedioci i općenito Portugalci koji žive u Nazareu se ne žele zbližavati, prijateljevati niti na bilo koji način intimizirati sa sve većim brojem surfera koji tamo dolaze upravo iz tog razloga što znaju strahovitu snagu valova i smatraju da je samo pitanje dana kada će neki od njih poginuti pod valovima ili pak završiti polomljenih kostiju, i paralizirani.

Konačno, glazba je u krvi Portugalaca, a posebno fado; specifični glabeni žanr koji karakteriziraju tužne, nostalgične pjesme te koji je toliko popularan u Lisabonu da fado glazba ima i svoj ogroman muzej.

Fado se izvodi u brojnim restoranima i omanjim barovima i kafićima i traje dugo u noć. Gitara, divni ženski vokal, i neko od brojnih portugalskih vina te divan muzikalan portugalski jezik…Sjajan grad, prekrasna zemlja i ljudi…